Springsteen se vratio i odmah je posvuda – dobio je Zlatni globus za genijalnu pjesmu iz još genijalnijeg filma 'The Wrestler', očekuje se njegov nastup na Oscarima, u SAD-u svi pričaju o playlisti za Super Bowl, a sam naslov albuma i njegova 'optimistična' aura savršeno korespondira s Obaminim mesijanstvom i trenutačnim stanjem Amerike koja voli sanjati snove, sve dok ih ne probude java i neka nova 'Nebraska'. Recimo da je ovo vedriji antipod LP-u 'Magic' – pogledajte samo omot na kojem pozira ispred kičastog noćnog neba, kao precrtanog sa zidova dječje sobe.

Je li Boss i ovoga puta, kao i pregršt puta do sada, reagirao na trendove kao pravi umjetnik ili kao pravi biznismen? Oboje?

Presudite sami, iako je u osnovi nebitno, koliko je bitno to što je novi album... pa, prilično dobar. Nakon svih tih godina, Bruce i dalje zna što radi. Politička navlakuša imena i marketinga nije opravdana samim sadržajem, jer ovo je prije svega ljubavni album, čija je glavna mana prilično banalan tekstualni dio; ne očekujte kinematografske vrline likova i priča iz bogate riznice stare i nove americane, jer dominira klasična, pomalo čak i šlampava ljubavna rock lirika. Springsteen je i sam 'priznao' da je pjesme napisao brzo i bez previše 'postprodukcijskih' kirurških zahvata na napisanom materijalu.

No zanemarimo li dubinu teksta (tj. njezin nedostatak), ostaje nam snaga zvuka. Baš kao i do sada kada bi zasvirao sa svojim E-Street Bandom, pjesme stoje jednom, a ponekad i s obje noge u osamdesetima, što je, kao i obično kada se radi o Springsteenu, recept koji funkcionira.

Najmoćnije minute albuma ipak su one provedene za akustarom, kao što su balade 'The Last Carnival', posveta pokojnom klavijaturistu Dannyju Federiciju, ili 'The Wrestler', koja je impresivna sama po sebi, ali još impresivnija ako ste gledali film pa emocionalni udar dolazi na dvije razine, zvučnoj, koliko i vizualnoj. Uvodni osmominutni western ep 'Outlaw Pete', s mirisom prerije i baruta, najbliže je staroj springstinovskoj naraciji, a 'Queen Of The Supermarket' i 'My Lucky Day' kao da su sjele u vremeplov i s ljetnih top lista classic rock radija 1987. doputovale na kraj prvog desetljeća 21. stoljeća – i pri tome zadržale groove i snagu za natjecanje s mlađom konkurencijom.

Što danas uistinu ne može svatko od stare garde; danas, kad i jedan Lil' Wayne snima rock album, a neki drugi zvukovi vladaju nekim drugim vremenima, ovo je pravi klasični rock za starije i sve koji se takvima osjećaju. Stadioni su spremni.

Ocjena: 7/10

Izdavač: SonyBMG/Menart