Premda se položaj dokumentarnog filma u posljednjih desetak godina u mnogočemu znatno popravio, mnogi ga još uvijek doživljavaju tek kao 'pripremu' za 'pravi', igrani film, kao nešto što je manje važno, složeno, pa i – vrijedno od dugometražnog igranog filma.

Upravo stoga, jedna od najvažnijih godišnjih nagrada, Vladimir Nazor,Silvestru Kolbasu pokazuje se iznimno velikom.

Naročito u kontekstu činjenice da se zadnji sličan slučaj dogodio prije točno deset godina – 2001, kada je Biljana Čakić-Veselić dobila nagradu za svoj dokumentarac 'Dečko kojem se žurilo'.