Tražeći svoje mjesto pod suncem Marin Koceić (vokal), Dario Aman (gitara, vokal), Tomislav Kralj (bas, vokal) i Viktor Krasnić (bubanj) obratili su se nekadašnjem direktoru diskografske kuće Dallas Records Siniši Bizoviću, koji danas ima svoju etiketu Spona i dogovorili svoje prvo izdanje. Maxi singl kojim su se predstavili publici i upalili svjetlo. Ubrzo nakon toga, Dosh Lee odnosi pobjedu na festivalu demo bendova HGF u Zaboku ove godine, kao i na Rock Otočcu u Sloveniji. Očigledno je to bilo dovoljno da privuku pažnju diskografske kuće Menart, s kojom su ubrzo i potpisali ugovor, a čega je rezultat njihov debi album 'Velika nepravda na malom ekranu'.

Nema sumnje da zaslužuju album i da posjeduju određenu dozu potrebne kreativnosti, no nekako su ostavili dojam da su im tek počeli rasti brada i brkovi, pa bi tek drugim albumom mogli pokazati svoje pravo lice.

'Velika nepravda na malom ekranu' doista nudi par odličnih pjesama poput 'Alberta' nastalog u suradnji s Remi iz Elementala, kao i fantastičan remiks još jedne odlične pjesme 'Statisti' koji potpisuju izvjesni Dirty Hairy & Big Sale. Ostale pjesme boluju od pretjeranog ponavljana jednog te istog, mada se pojedinačno može izdvojiti još par pjesama koje već na prvo slušanje ostavljaju dojam benda koji zna što radi.

Njihova mješavina funka i rocka, na momente naglašena nešto žešćim gitarama i alternativnim prizvukom, bezrezervno ih izdvaja od ostale ponude domaćih izvođača, u čemu možda i leži tajna njihovog potencijalnog uspjeha. Istovremeno, tekstovi su na momente apsurdno smiješni, ali jednako tako u nekim pjesmama i vrlo dobri. Negdje se nalaze na pola puta između infantilnosti i potrebne zrelosti, no na svu sreću - pitko.

Sve u svemu, novo ime koje ima sve predispozicije da se čvrsto ukorijeni na domaćoj sceni i ponudi nemali broj dobrih albuma nakon što predstavi par vrlo dobrih pjesama sa svog debija.

Ocjena: 8/10