HARTERA, DAN PRVI

Tvornica papira postala tvornica glazbe

Bionic
Reading

Iako su britanski Klaxonsi svojim nenadanim otkazivanjem u posljednji tren oslabili prvi dan Hartere za glavnog headlinera, ipak je sve prošlo u znaku vrlo dobre svirke, nekoliko izuzetnih nastupa i veselja do ranog jutra uz eklektičnu elektroniku

Početno mali broj gledatelja dao je pretpostaviti da je velik dio ljudi odlučio vratiti ulaznice nakon otkaza Klaxonsa (što im je Hartera vrlo korektno omogućila). Međutim, kako je koncert išao prema izvođačkim vrhuncima, tako se prostor punio publikom, da bi na kraju obje pozornice bile prepune, a redovi za toalet i pivo poduži, što je sastavni dio šarma ovog riječkog glazbenog festivala.

Petu Harteru na velikom stageu otvorio je romski bend Hrvati i Šveđani, koji je popunio rupu nastalu otkazom Klaxonsa. Pred tek nekolicinom gledatelja zasvirali su razigranu glazbu na tragu svadbi i pučkih veselica. U isto vrijeme na manjem (Happy) stageu mladi srpski bend Repetitor, sastavljen, netipično, od djevojačke ritam sekcije te mladića za mikrofonom i gitarom, okupio je dvjestotinjak slušatelja te je glazbom na tragu bogate tradicije beogradskog garažnog rocka ukorijenjene u inozemnim uzorima poput Sonic Youth opravdao reputaciju prošlogodišnjeg pobjednika Art&Music Festivala u Puli. Pjesme s njihovog debi albuma 'Sve što vidim je prvi put' pršte bukom, divljačkim ritmom i mladalačkom energijom. Nakon njih, na malom stageu uslijedio je reper Kandžija, koji svojim tinejdžerskim tekstovima ispunjenim psovkama bez pokrića i ukrivo usmjerenom gorčinom nije ostavio poseban dojam, čemu je pridonijelo i miješanje zvuka s glavnog stagea, gdje su upravo počinjali headlineri prvog dana, Let 3.

Harterini domaćini nastup su započeli bez Prlje, čiji mikrofon je preuzeo Orhan, pjevač Hrvata i Šveđana, odlično otpjevavši prvi blok pjesama s posebno dojmljivom 'Mamne baneta'. Dojam da će Orhan preuzeti ulogu Prlje, koji je nedavno imao zdravstvenih problema, pojačavala je glava koja je na podlozi od halucinogenog vrtuljka sintetiziranim glasom najavljivala pjesme. Ipak, za pjesme 'Dijete u vremenu' Prlja se pojavio u bijelom odijelu te otpjevao standardni repertoar reduciran na jednosatni set. 'Profesor Jakov', 'Tazi tazi', 'Kontinentio', 'Riječke pičke' smjenjivale su već uobičajene popratne aktivnosti poput presvlačenja i provjetravanja stražnjica. Koncert su zatvorili pjesmom 'Kurcem u čelo'. Pomalo hladna publika ipak ih je pozvala na jedan bis, u kojemu su otpjevali 'Izgubljeni'. Dojma smo da se prikazan glazbeni performans malo potrošio te da će letovci brzo morati kreativno obogatiti svoje nastupe jer smisao performansa je i u iznenađenju.

Alex Metric
Danko Stjepanović
Neočekivana sila
Simian Mobile Disco

Nakon Leta 3, na glavni stage došao je Alex Metric, a pivopije irokere u publici smijenila je ekipa sklonija energetskim napicima,voljna partijati do ranog jutra. Mladoliki Alex otpržio je raznolikijednoipolsatni set, šećući od tvrdog tech housea do breakbeata, uzosvježavajuće 2step trenutke. Sličnu koncepciju ponudili su i Simian Mobile Disco,popularni londonski dance dvojac čija perjanica James Ford produciraalbume nesuđenih headlinera Klaxons. U Harteri su set otvoriliminimalnim čekićanjem, da bi potkraj nastupa rasplesali prisutne, čijaje brojka pred glavnom pozornicom u međuvremenu eskalirala do nekihdvije tisuće. Do ranog jutra zabavljao ih je pionir techno glazbe Sasha.

Glazbeni vrhunac dana zbio se na Happy pozornici, a priuštili su nam ga dobro znani gosti iz Beograda, bend Neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar. U sat vremena dugoj svirci bez pauza proveli su nas kroz slojevitu glazbenu priču uronjenu u začudne zvuke gitare, elektroničke intervencije na antiknim klavijaturama te izuzetnu bubnjarsku energiju i ritmičku strast. Silin jam session možda nije atraktivan kad je u pitanju komunikacija s publikom – iste gotovo i da nema – no atmosfera neprekidnog glazbenog transa koji u sebi spaja zlatna vremena kraut rocka i nemilosrdnu funk ritam sekciju rasturila je stotinjak nazočnih.

Uz odličnu svirku, ovogodišnja Hartera vizualno je osvježena u prostoru Hotela Hartera, kampa za posjetitelje festivala obogaćenog dizajnerskim zahvatima koji su Harteri donijeli i nagradu časopisa Hrvatskog dizajnerskog društva za najbolji vizualni identitet. Također, u sklopu hotela nalazi se Muzej starih računala (Peek & Poke) te Elektro svetište, u kojemu su stopljene razne religije i vjerovanja ujedinjene ljubavlju i elektronskom glazbom.

Svojim petim izdanjem Hartera tako postaje puno više od festivala – ona je poligon urbane intervencije koji mnogim gradovima može predstavljati uzor u iskorištavanju zapuštenih industrijskih prostora.