Jacky Bonnot (Michael Youn) tridesetogodišnji je kuhar, autodidakt, pun idealizma i ideja, i visokih kuharskih ambicija, kojima neviđeno iritira svoju okolinu, stalno dobivajući otkaze od vlasnika restorana. Beatrice (Raphaelle Agogue) Jackyjeva je djevojka, u visokom stupnju trudnoće, koja ih pokušava spasiti od financijske katastrofe tako što Jackyju pronalazi posao 'majstora za sve' u jednom staračkom domu, no on ne uspijeva odoljeti sirenskom zovu kuhinje.

Istovremeno, Alexandre Lagarde (Jean Reno), chef i nominalni vlasnik restorana Cargo Lagarde, ukrašenog s tri Michelinove zvjezdice, suočava se s različitim vrstama krize. Stanislaw (Julien Boisselier), sin penzioniranog Alexandrovog biznis partnera, želi da ovaj smanji troškove, uvede novi meni, a s obzirom na to da Alexandra može otpustiti jedino ako restoran izgubi zvjezdicu, on čini sve da se to i dogodi. Taj mu zadatak i nije pretežak, jer Alexandre je zapravo izgubio inspiraciju, a godine utrke za zvjezdicama udaljile su ga i od kćeri s kojom živi i koja vapi za njegovom pažnjom.

Zbrojite dva i dva i sasvim je jasno da će samozvani kuhar, sa svojom živom ljubavi prema ovom umijeću i svježim idejama, zapravo pomoći velikom majstoru da iznova pronađe samog sebe, a pritom će i sam postati zvijezdom. A sve to nakon niza peripetija u koje će obojica padati...

Zanimljivo je da su glumci dobili trening kod velikog Alaian Ducassea kako bi naučili procedure i tehnike, jer kuhinja funkcionira po vojnom režimu, svatko ima svoju ulogu koje se čvrsto mora držati – premda Jacky u filmu baš i ne poštuje takav red. Ipak, Michael Youna, potpuno impresioniran Ducasseom, izjavio je da je samo uz njegovu pomoć svojoj ulozi uspio dati kredibilitet. I dodao: 'Milijun stvari trebate naučiti, jer čak ni rajčicu doma ne režete na način kako to rade u vrhunskim restoranima.'

Jedan od uspješnijih komičnih trenutaka filma je i onaj koji ilustrira autorov odnos prema pretencioznim snobovskim fakerima koji se zanose trenutačnim kuharskim modama, npr. molekularnom gastronomijom. Tako, u nekom od momenata očaja, Alexandre i Jacky 'uvezu' španjolskog chefa eksperta – koji zapravo inkarnira slavnog chefa Ferrana Adriju, iz restorana El Bulli – no transferiranog u filmsko ponašanje braće Marx, pa tako testiranje izrade molekularnog obroka završava u tekućim nitrogenskim oblacima. Još je luđa sekvenca u kojoj se naša dva gastro junaka presvlače u ugledne japanske goste koji dolaze kušati hranu u super trendi restoran, gdje se iPadi koriste za menije, a hrana je pritom totalno bljak – dok svi, pod socijalnom prisilom trendi diktata, uredno igraju role oduševljenih gostiju.

Klasičnom francuskom šarmu ove komedije svakako doprinose i eksterijerne scene, od kojih su najupečatljivije one s Alexandrom i Jackyjem dok snimaju svoj TV kuharski show ispred Eiffelovog tornja.