Pivo u potocima i sunčano vrijeme dvije su stvari koje kamperi na glazbenim festivalima najviše žele. S obje stvari, njih oko tisuću, koliko ih je pohodilo četvrto izdanje T-Mobile INmusic festivala, nije imalo problema. Piva je bilo dovoljno, a i prognoza je odlučila prevariti Zorana Vakulu
Od dvadeset tisuća ljudi koliko su organizatori procijenili da ih je prvoga dana stiglo na T-Mobile INmusic festival, njih oko tisuću noć je provelo u kampu. Za razliku od prethodnih godina, ljubitelji spavanja pod vedrim nebom prvi put nisu spavali na otoku na kojem se festival održavao, već pored njegova ulaza, preko puta softball terena na Jarunu.
'Kampere smo odlučili preseliti na novu lokaciju jer se ukazala potreba za većim prostorom. Na njihovo staro mjesto dodan je Tuborg Green stage, festival je ove godine narastao pa nam je trebao i veći broj kamperskih mjesta. Gledano brojčano ovo je najveći broj ljudi u kampu do sada. Kamp je priča koja će se u budućnosti festivala definitivno razvijati.
Ove godine prvih sto koji su se javili mogli su dobiti sponzorski šator na korištenje', kazala nam je glasnogovornica festivala Tanja Manenica dajući naslutiti i da bi sam festival u budućnosti mogao biti produljen za još koji dan.
Pod tristotinjak šatora okupilo se šaroliko društvo od kojeg najveći broj, sasvim očekivano čine domaći ljudi, pa zatim oni iz bližeg susjedstva; Slovenije, Srbije i BiH, a svog dvadeset godina starog kampera ugurao je i jedan Britanac. Populacija je uglavnom ispod trideset godina, tetovaže, piercinzi i kose u svim bojama njihov su zaštitni su znak.
Za razliku od prethodnih godina kada je kiša potjerala i one najupornije kampere, ovoga ljeta nebo se u dobroj mjeri smilovalo pa se među šatorima moglo uhvatiti boje ili zaroštiljati.
'Bili smo i prije dvije godine i dobro je da je kamp dislociran iako je sve pomalo nabijeno. Najveća zamjerka je, a to zapravo ima veze s cijelim festivalom, a ne samo s kampom je preskupa hrana. Nedopustivo je da kebab ili ćevapi stoje 40 kuna. To je zbilja previše', ustvrdila je uglas ekipa iz Ogulina koju su uhvatili kako oko tri popodne doručkuje sir i šunku.
Dvadesetak metara dalje uz mjuzu kamperskog DJ-a i pivo koje je teklo u potocima zabavljalo se društvo iz Čabra kojemu je najveći problem predstavljalo rano buđenje uz sunce.
'Jedini nedostatak kampa je što je na otvorenoj površini i što nema nijednog stabla da se iza njega možeš skriti, a sunce dođe već u šest sati i onda nema spavanja, a legli smo dosta kasno. Sve drugo je na mjestu. Nismo neki ljubitelji dance arena kakve imaju festivali poput Exita, ali ako se želi ići naprijed mislimo da bi se line up trebao pojačati i u tom smjeru', istaknuli su Čabrani.
I dok se dio kampera tek izvlačio iz šatora nakon vesele prve noći, drugi su nakon brzinskog tuširanja u improviziranim kabinama krenuli na prve popodnevne koncerte drugoga dana.
