Navodno je naziv albuma 'The Element Of Freedom' nastao kao produkt njezinih davnih želja i težnji da zvuči baš tako. Ukratko, da ima potpunu slobodu i snimi što god hoće i kako god hoće. Tako je kreativna Alicia sama producirala album i konceptualno posložila svoje pjesme tako da to ima smisla – za nju. Zanimljivo je da ga je snimala još jedna žena, Ann Mincieli, dugogodišnja tonska snimateljica koja je dosta surađivala i s Alicijinim priležnikom i producentom Swizzom Beatzom, pravog imena Kassee Dean, koji je zbog nje ugrozio svoj brak. No iako je bilo za očekivati da će baš Swizzy staviti svoje ruke na njezin album, kao i na nju, njegova je uloga u potpunosti izostala, ako je vjerovati popisu suradnika. No Swizz i Alicia zajedno su napisali i producirali pjesmu 'Million Dollar Bill' s kojom se Whitney Houston vratila na vrhove ljestvica. Ukratko, pjesme s albuma 'The Element Of Freedom' dosta podsjećaju na spomenuti hit. No krenimo redom.

Ako je to zaista album s pjesmama kakve je Alicia htjela snimati od prvog dana, onda bolje da nastavi gdje je stala s trećim albumom. Naime, unatoč činjenici što će, zahvaljujući slavi i dosadašnjim zaslugama na temelju prva tri albuma i nizu vrhunskih r'n'b hitova, miss Keys ponovo prodati nekoliko milijuna primjeraka i zasjesti na top ljestvice, ovaj album zvuči, blago rečeno, čudno i prilično drukčije. Očito sa željom da se više poigra produkcijom te napravi taj dugo željeni produkcijski potez i željeni pomak, Alicia se na momente sukobljava svojim sjajnim glasom i stilom s melodijama u kojima vrlo često naglašeni ritam i prenaglašeni bubnjevi, odnosno beat, kao da žive svoj život koji ona pokušava stopiti sa svojim glasom. Očito je dugo željela taj naglašeni ritam. Što je definitivno netipično za r'n'b, u kojem je stasala kao nova diva, i možda nepotreban potez, jer se udaljila od onoga što ju je dovelo do samog vrha.

Ali da nema takvih hrabrih poteza u glazbi, možda bismo još uvijek slušali simfonije i valcere. Da bude jasno, nije ona napravila ništa revolucionarno, već se zaigrala i stvorila album s pjesmama koje dosta odskaču od njezine dosadašnje karijere, ali laganice, tj. balade i dalje savršeno izvodi. Dobar dio pjesama koje Alicia pjeva na ovom albumu mogle bi funkcionirati same ili pak na neku drugu melodiju, što je, mora se priznati, prilično rijedak slučaj. Tko voli, uživat će. Kako god, Alicia Keys dokazala je svojim četvrtim albumom u svojoj 28. godini da je zrelija, kreativnija i hrabrija od većine svojih kolegica. O talentu da i ne govorimo. Pomalo čudan, ali pitak album.

Ocjena: 7/10

Izdavač: Jive/ Menart