TINDERSTICKS U KINU SC-a

Savršene karmine festivala Žedno uho

09.05.2010 u 11:26

Bionic
Reading

U nešto manje od dva sata pred tisuću ljudi u Kinu SC-a, britanski kraljevi melankolije predstavili su posljednji album 'Falling Down a Mountain', održavši zapravo savršene karmine u čast festivalu kojeg vjerojatno više neće biti

Iako smo tek negdje oko polovice ovogodišnje koncertne sezone, nema sumnje da nastup Tindersticksa već sad konkurira za pet najboljih svirki u 2010. Savršeno uštiman, s toncem koji je maksimalno izbalansirao i posložio zvuk, tako da se i mušica na pozornici mogla čuti u posljednjem redu, sedmeročlani bend iz Nottinghama predstavio je svoj osmi studijski album Falling Down a Mountain.

Uz minimalnu i decentnu rasvjetu te činjenicu da je publika sjedila, pozornica Kina SC-a pokazala se kao idealan izbor za britanske kraljeve melankolije.

Da su kojim slučajem u njemu prije koju godinu, umjesto u Aquariusu, nastupili Cinematic Orchestra, zasigurno je da bi i njihov nastup imao više odjeka.

Od naslovne pjesme albuma, koja ritmom podsjeća na uvodnu temu Isaaca Hayesa za 'Shafta', pa do dva bisa koja su podigla publiku na noge da bi je na koncu pjesma Raindrops 'prisilila' da sjedne, nastup Tindersticksa izgledao je kao soundtrack za imaginarni film.

Premda jedan od utemeljitelja grupe, mulitiinstrumentalist Dickon James Hinchliffe, čije su orkestracije dale tako prepoznatljiv zvuk grupi, već nekoliko godina ne surađuje s njima, sve se kod otočana ipak vrti oko mračnog, specifičnog baritona Stuarta A. Staplesa koji je doživio eksploziju, zahvaljujući savršenom aranžmanu, u Harmony Around My Table, po sudu autora ovih redaka najboljoj stvari na posljednjem albumu.

Vrhunac večeri, uz navedenu 'Harmony', svakako su bili klasici iz njihova opusa - A night in, Marbles i Tyed.

Da je mogao, Mate Škugor sasvim sigurno ne bi mogao odabrati bolji nastup za karmine festivala koji je utemeljioprije više od desetljeća.

Jer jučerašnji koncert Tindersticksa u Kinu SC-a, pred nešto više od tisuću ljudi, od kojih je stotinjak ostalo na nogama, bio je upravo to – savršen oproštaj (iako je ostalo još nekoliko koncerata ) od festivala Žedno uho koji se gasi zbog nerazumijevanja Bandićevih gradskih struktura, čitaj rezanja dotacija.