U KINIMA: 'NEMOGUĆI SUSRET'

Sanjaju li političari o ljubavi?

08.03.2011 u 12:00

Bionic
Reading

Hollywood nikad nije imao pretjerane sreće s adaptacijama predložaka legendarnog ZF autora Philipa K. Dicka

Vjerojatno najpoznatija, a po mnogima i najbolja ekranizacija nekog Dickova djela, Istrebljivač/Blade Runner (1982) Ridleyja Scotta (prema pripovijetki Sanjaju li androidi o električnim ovcama?), u premijernom prikazivanju u kinima bila je ozbiljan komercijalni promašaj i trebalo je proći nekoliko godina prije nego što je počela stjecati status neprikosnovenog klasika filmskog ZF-a. Jedini pravi hitovi nastali prema Dickovim djelima bili su Potpuno sjećanje/Totalni opoziv (1990) Paula Verhoevena i Specijalni izvještaj (2002) Stevena Spielberga, no čak i ta dva filma zapravo su ostvarila rezultate ponešto ispod producentskih očekivanja. S druge strane, veliki John Woo upravo je nakon ekranizacije Dickove pripovijetke Isplata (2003) zaključio da do daljnjega nema više što raditi u Hollywoodu, dok je Next (2007) Leeja Tamahorija s Nicolasom Cageom bio priličan promašaj.

No unatoč očitim komercijalnim, a i kreativnim rizicima - 'Isplata' i 'Next' u najboljem bi se slučaju mogli ocijeniti osrednjima - američki filmaši ipak nastavljaju posezati za opusom kultnog pisca, pa je tako u kina stigao triler Nemogući susret, utemeljen na Dickovoj pripovijetki Tim za usklađivanje iz 1954. godine. Redateljski prvijenac scenarista Georgea Nolfija (Oceanovih dvanaest, Bourneov ultimatum) po svome dometu nije baš blizu 'Blade Runneru', 'Totalnom opozivu' ili 'Specijalnom izvještaju', no bolji je od većine ostalih dosadašnjih adaptacija Dickovih djela.

 

Foršpan filma 'Nemogući susret'

 

 

Poput većine njegovih prethodnika, Nolfija je zapravo privukao temeljni koncept predloška, dok je priču gotovo posve preradio – u slučaju pripovijetke 'Tim za usklađivanje' to je bilo neizbježno, jer u njoj zaista nema materijala za dugometražni film. No ono po čemu se 'Nemogući susret' razlikuje od svih navedenih jest da je Nolfi uveo u svoju adaptaciju jak romantični element, štoviše stavio naglasak na ljubavnu priču čiji su protagonisti David Norris (Matt Damon), ambiciozni mladi političar iz Brooklyna, i Elise Sellas (Emily Blunt), talentirana balerina. Već prilikom prvog slučajnog susreta između njih dvoje javlja se snažna privlačnost, no okolnosti ih razdvoje. Ponovno se susreću nakon tri godine, no njihov ponovni susret nije se trebao dogoditi. Naime, u toj viziji našeg svijeta, ono što zovemo sudbinom zapravo je isplanirao 'predsjednik uprave' (manje-više je jasno sugerirano da je riječ o entitetu koji inače zovemo 'bog'), a u njegovom planu, dakle, nije bila zapisana ljubav Davida i Elise. Ponovni susret dogodio se zbog pogreške tzv. Ureda za usklađivanje, čiji su pripadnici odgovorni za male matriksovske korekcije naše svakodnevnice. U svakom slučaju, pripadnici Ureda žele spriječiti bilo kakav daljnji susret dvoje zaljubljenih, a kad niži činovnici to ne uspiju, na scenu stupa zlokobni Thompson (Terence Stamp), kojega zbog njegove efikasnosti kolege zovu 'malj'.

Redatelj Nolfi definitivno je dobro procijenio da je ljubavna priča glavni adut njegova filma, jer fantastični element zapleta u njegovoj razradi, ruku na srce, nema baš nekog osobitog smisla. Dickova pripovijetka bila je razmjerno efektna alegorija o detantu u vremenu izrazitog zahlađivanja odnosa između SAD-a i ondašnjeg SSSR-a, a usput i zgodan kroki bračnih odnosa (glavni lik u izvorniku je oženjen, a, usput, ima i posve drugo ime). U Nolfijevoj preradi uloga Ureda za usklađivanje naprosto nije naročito dramatična, jer su razlozi zbog kojih bi David i Elise trebali ostati razdvojeni poprilično traljavi. Ni sama ljubavna priča nije baš najbolje zaokružena, no u tom smislu stvari umnogome vadi prilično dobra kemija između Matta Damona i Emily Blunt, koji odnosu svojih likova daju snažnu emotivnu uvjerljivost. Nolfiju pak treba priznati da je ovaj put pokazao puno bolje redateljske vještine od scenarističkih, tako da je 'Nemogući susret' vrlo tečno ostvarenje koje se svakako gleda sa zanimanjem – no što manje poslije razmišljate o njemu, to bolje. Dakle, tražite li uzbudljivu i posve nezahtjevnu, popcorn razbibrigu u kinu, to je sasvim OK izbor.