DJECA KUKURUZA

Povratak djece ubojica u filmski horor

07.08.2009 u 08:47

Bionic
Reading

Nakon velikog vala filmova s tinejdžerima ubojicama koji je preplavio kinodvorane 2008. godine, u 2009. na obzorju imamo novi trend - snižavanje godišta glavnih negativaca: djeca ubojice, stari motiv hrpetine legendarnih hororaca, ponovno su u kinima i na videu, kao motiv najgoreg užasa

'Tko može ubiti dijete?' pitao se naslov jednog od kultnijih te svakako jednog od najboljih filmova s tematikom o kojoj naslov govori sve: što učiniti kad djeca zaprijete odraslima do te mjere da ih se može zaustaviti jedino ubojstvom u samoobrani? Tko, kako i zašto može ubiti dijete?

Pravi, kvalitetni i nezaboravni horori oni su koji propituju užas iz svih uglova, podižu pitanja, stvaraju reakcije i tjeraju nas da zagnjurimo u najdublji mrak ljudskog postojanja, ali sa sigurne distance. Utoliko bi oni 'pravi' horori bili TV dnevnik i crna kronika – horor kao fikcija nosi etiketu 'pravi' na drugoj razini, onoj koja nam upravo zbog distance otvara mogućnost zagnjuriti dublje i hrabrije u psihologiju užasa, straha i šoka.

'The Children'

Nakon sezone filmova u kojima tinejdžeri van kontrole progone i bezosjećajno tamane odrasle ('Eden Lake', 'Funny Games'), a koji su bili više društveni komentar na nove generacije s pomanjkanjem empatije i suviškom sadizma, novi trend filmova s djecom ubojicama manje je sociološki, a više upravo psihološki utemeljen mikrožanr koji je na valu velikog revivala horora obilježio dio dosadašnje filmske ponude 2009. godine.

Spomenuti 'Quien puede matar a un nino?' ('Who Can Kill A Child?') snimljen je još 1976. u Španjolskoj, dakle nastao je prije nego što je Stephen King napisao 'Djecu kukuruza', iako je i ovo adaptacija kratke priče, autora Juana Josea Plansa. Ona govori o bračnom paru koji odlazi na odmor u gradić prepun zle djece. Ovaj europski klasik režirao je Narciso Ibáñez Serrador, a ostao je upamćen ne samo po sjajnoj atmosferi i originalnoj priči, već i po – što je za ovakav tip filma često najvažnije – sjajnoj dječjoj glumi. Sve to nagrađeno je priznanjem španjolske kritike na Avoriaz Fantastic Film Festivalu.

No filmova s motivima ubojitih klinaca bilo je i prije, puno, puno prije. Još 1972. snimljen je 'The Other', priča o 11-godišnjim blizancima, Nilesu i Hollandu, od kojih je potonji zli ubojica; u 'It's Alive' iz 1974. legendarni Larry Cohen spušta godine glavnog negativca koliko je god moguće, pa je ubojica tako beba-mutant; 'Devil Times Five' (1975) bavi se skupinom psihopatske djece koja nakon nesreće školskog autobusa završi u obiteljskoj kući, ubijajući na najokrutnije načine jednog po jednog člana obitelji... Ne zaboravimo ni na 'Kill, Baby... Kill!' Maria Bave iz davne 1966, u kojem duh šest godina stare djevojčice maltretira odrasle, kao ni 'The Omen' (1976), klasik čiji se remake nije snimao u Splitu iz nadrealno debilnih razloga. Cronenbergov 'The Brood' (1979) također je jedan od svjetlijih mainstream primjera u gomili.


Trebate još starije naslove? Ne zaboravimo na (originalni) 'The Village Of The Damned' iz 1960, priču o selu arijevskih klinaca koji čitaju misli i kontroliraju okolinu, kao ni na najstariji u gomili, 'The Bad Seed' iz 1956, crno-bijelu priču o curici Rhodi koja ubija svakoga tko joj ne želi ispuniti dječje želje i prohtjeve.

Osamdesetih su nastali 'The Pit' (1981), saga o 12-godišnjem perverznjaku i poremećenom voajeru Jamieju, 'Firestarter' (1984) u kojem Drew Barrymore razara okolinu vlastitim umom, 'The Children' (1980) o djeci koja postaju zombiji u školskom autobusu pa ljude spaljuju golim rukama, 'Groblje kućnih ljubimaca' (1989), adaptacija Kingovog klasika u kojem su mrtve životinje opasne koliko i mrtva djeca...

'The Ring', 'Them', 'Whisper', 'The Good Son'... Lista je duga, a iz gomile je nekako najviše iskočio 'Djeca kukuruza', adaptacija kratke priče Stephena Kinga iz 1984, toliko veliki hit da je izrodio čak šest nastavaka, a danas je opet aktualan zbog priča o pripremi remakea. 'Djeca kukuruza' klinci su u selendri Nebraske, gdje stvaraju kult žrtvovanja odraslih, a iako se o remakeu govori već neko vrijeme i trebao ga je raditi Dimension Films, po vijestima od prije kojeg tjedna, nova se verzija već naveliko priprema i planira snimati u Iowi, a producira je Anchor Bay Entertainment za – što je svakako loša vijest, znamo li razinu njihovog programa – Sci-Fi Channel.

'Plague Town'

Donald P. Borchers, producent originalnog filma iz 1984, osobno režira novu verziju po vlastitom scenariju. Priča će se baviti bračnim parom koji odlazi na odmor i ubrzo padne šaka zloj djeci, a radnja neće biti smještena u prezent, već u sedamdesete.

Ostaje vidjeti hoće li remake biti dobar ili loš, no činjenica jest da je jedan sličan niskobudžetni projekt ispao prilično loše. Riječ je o filmu 'Plague Town', još jednom friškom doprinosu temi djece koje se treba bojati, ovog puta o obitelji Amerikanaca koji u Irskoj završe u selu nastanjenom ubojitom klinčadijom. Klinci su zaraženi kugom koja ih je pretvorila u psihopatske ubojice, spremne raskasapiti svakoga tko im se nađe na putu.

No zato su se Englezi iskupili pa snimili jedan od ponajboljih naslova ovakvog tipa, i to ne samo u zadnjih par godina. Razvikani 'The Children', koji je dobar dio domaće kritike odmah po premijeri proglasio remek-djelom, a publika ga je za to vrijeme prigrlila kao odličan retro dah u moru filmova koji ciljaju na sve razine šoka, osim na atmosferu i znanje režiranja jeze, sjajno je zapakirao Tom Shankland, proslavljen i kao redatelj inteligentnog torture-horora 'Waz', a ovog puta inspiriran klasikom 'The Innocents' iz 1961. godine.

Ovaj, najnoviji i najbolji u svježoj liniji horora s malim nevinim bićima koja postaju monstrumi u napadu na vlastite roditelje priča je o skupini mama i tata koji sa svojom djecom odlaze u snježnu vikendicu slaviti Božić. Djeca se počnu čudno ponašati i odjednom postanu nekontrolirano zla. Mali glumci su zastrašujuće uvjerljivi, soundtrack je savršen, a nakon postepenog bildanja atmosfere, slijedi pravo adrenalinsko krvoproliće kroz cijelu drugu polovinu, iako nikada previše eksplicitno.

'Nisam želio snimiti slasher ili gore film. Želio sam da bude više psihološki strašan nego gadan', kaže Shankland i dodaje: 'Dogode se i neke odvratne stvari, ali ako trepnete, propustit ćete ih.' Nemojte previše treptati pa propustiti ovaj film, iako nismo sigurni kada ćete ga (i hoćete li) moći pogledati s hrvatskim prijevodom.