Na listi od 23 naslova kojima su odobrena sredstva za razvoj scenarija, među novim filmom Jasmile Žbanić po scenariju Ivane Simić Bodrožić ('Hotel Zagorje') i nekoliko adaptacija knjiga za djecu ('Zagonetni dječak', 'Anka Brazilijanka' i 'Zeleni pas'), našao se i novi zajednički projekt Ante Tomića i Rajka Grlića, pisanje scenarija za filmsku verziju još jednog romana, Tomićevog 'Čudo u Poskokovoj Dragi'.

Rajka Grlića zatekli smo telefonskim pozivom u SAD-u i pitali ga ono što se, nakon 'Karaule' i 'Neka ostane među nama', nameće kao prvo logično pitanje – Tomić i Grlić, je li to postao dobitni recept kojeg se ne želite samo tako odreći?

'Nije recept, ali stvar je u tome da nas veseli zajedno raditi pa smo odlučili i nastaviti', kaže Grlić, dodavši da je 'Poskokova draga' ipak posve drukčiji projekt od prethodna dva na kojima su zajedno radili: 'Ukratko, krećemo na put u veselje za koji ne znamo kako će završiti.' A čak i ako sve bude išlo po planu, film ne treba očekivati u kinima previše brzo, tj. gledat ćemo ga tek za nekoliko godina. 'Mi jako dugo pišemo', kaže Grlić, 'puno nam više vremena treba za scenarij nego za samo snimanje. Snimanje traje nekoliko mjeseci, a scenarij pišemo oko godinu i pol do dvije.'

I Ivan Salaj radi na adaptaciji popularnog hrvatskog romana - odobren mu je iznos od također 35.000 kuna za pripremu pisanog predloška filmske verzije bestselera 'Osmi povjerenik'. Kako je Salaj odbio komentirati bilo što vezano uz film koji je tek u fazi zametka, pitali smo Baretića za komentar, na što nam je poručio: 'Doista ne znam u kojoj je fazi projekt filma prema mojoj knjizi 'Osmi povjerenik'. Prije točno dvije godine prodao sam ugovorno, na četiri godine, svoja autorska prava producentskoj kuci Olimp produkcija, a otad mi se nije nitko javio, ni producent Marijo Vukadin ni pretpostavljeni scenarist i redatelj Ivan Salaj. Ne uzimam im to za zlo, naprotiv. Dogovor je bio (na moje striktno insistiranje!) da ja ni na koji način neću sudjelovati u stvaranju tog filma ili TV-serije, pa je i sasvim logično (štoviše, i profesionalno!) da me ništa ne pitaju niti me o ičemu obavještavaju. Ukratko, ni o čemu pojma nemam, osim o tome da sam Olimpu autorska prava prodao na četiri godine, od čega je pola već prošlo. Ukoliko su se momci sad prijavili na natječaj Ministarstva i HAVC-a, želim im puno sreće i sve najbolje! Jedva čekam premijeru!'

Na pitanje je li imao ikakvog utjecaja na odabir redatelja, Baretić kaže da nikoga nije osobno birao niti bi se to upuštao, a dvojac Salaj-Vukadin zvučao je najozbiljnije te se ponašao najprofesionalnije. To znači da je ponuda i zainteresiranih, kao, recimo, u primjeru 'Metastaza', bilo nekoliko. 'Bilo ih je pet-šest, ali samo su dvije zvučale jednako ozbiljno. Prva je propala na natječaju ministarstva još tamo negdje 2006, pa su i producent i redatelj odmah digli ruke od tog projekta, a druga je stigla godinu dana nakon potpisivanja ugovora s Olimpom, znači debelo prekasno.'

U dokumentarističkom svijetu, među projektima kojima su odobrena sredstva za razvoj scenarija, kao što su 'Građanin Kerum' Ante Kuštre i 'Pronađeni u starosti' Marka Stanića, nalazi se i Dana Budisavljević s 'Dianinom listom', prvim dokumentarnim filmom nakon razvikanog 'Sve pet' iz 2005. godine. 'Dianina lista' dokumentarac je o 'malo poznatoj akciji spašavanja djece iz ustaških logora tijekom Drugog svjetskog rata. Postojala je jedna žena, Diana Budisavljević, rodom Austrijanka udana za zagrebačkog doktora, koja je pokrenula akciju spašavanja tisuća djece koja su umirala po logorima od gladi, bolesti i hladnoće. Zajedno s nekolicinom suradnika uspjela je popisati 12.000 djece i većinu spasiti od sigurne smrti', objašnjava Dana, dodajući: 'To je humanitarna akcija nezapamćenih razmjera na našim prostorima, a opet, o toj ženi se ne zna gotovo ništa i nijedna ulica i nijedna škola ne nose njezino ime. Postoji još jedan intrigantan detalj. Nakon završetka rata, 1945. agenti Ozne su joj uime narodne jugoslavenske vlasti oduzeli svu dokumentaciju i Diana je 'izbrisana' iz povijesti. Godine 2003. godine u izdanju Hrvatskog državnog arhiva izašao je 'Dnevnik Diane Budisavljević', zapravo izvještaj o radu na toj akciji, fascinantno štivo koje jest polazna točka ovog filma. I ja sama nosim prezime Budisavljević i postoji dalja rodbinska veza s Dianinim suprugom, međutim, nisam nikada u obitelji čula da se priča o Diani.'

Obzirom da je sve još uvijek na razini scenarija, a opseg građe je ogroman, kao i trud uložen u istraživanje ('treba pronaći svjedoke te akcije, djecu koja su spašena, dokumente, pročitati velik broj knjiga, prekopati filmske i povijesne arhive, konzultirati povjesničare i Dianinu obitelj', objašnjava Dana), do gotovog proizvoda čekat ćemo najmanje dvije godine. Dakle, u najboljem slučaju, bit će ovo njezin prvi redateljski posao nakon sedam godina pauze.

''Sve pet' me užasno iscrpio', otkriva razloge i dodaje: 'Radila sam ga tri godine i mislim da mi je točno toliko trebalo da skupim snage za novi. Ali otkrit ću vam i malu tajnu, zadnje dvije godine snimam film o sebi i svojoj obitelji i kako prihvatiti različitosti naših najmilijih. Cijeli film se odvija za jedaćim stolom i zove se 'Family Meals'. Taj film bi trebao biti gotov na proljeće 2011.'