U zemlji koja ima preko 300.000 tisuća nezaposlenih, u kojoj barem 70.000 ljudi radi, ali ne prima osobni dohodak, u zemlji u kojoj standard pada iz dana u dan i u kojoj preko 150.000 ljudi nema toalet u stanu, a tisuće prosvjednika svakih nekoliko dana šeće ulicama glavnoga grada tražeći smjenu vlasti i neko svjetlo na kraju tunela, Dora – izbor hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije i dalje je najgledanija televizijska emisija u Hrvatskoj. Pokušali smo dokučiti zbog čega je ovaj eskapistički užitak Hrvatima toliko važan već desetljećima
Ove je godine finale Dore pratilo gotovo 600.000 gledatelja, što je brojka uistinu vrijedna pažnje! Finalna emisija Dore 2011. emitirana u subotu, 5. ožujka u terminu između 20 i 22.15 sati na HRT 1 bila je najgledaniji sadržaj na svim nacionalnim televizijama. To je 13,92 posto gledatelja i čak 145.000 više od sljedećeg najgledanijeg sadržaja emitiranog u istom terminu. Tim se podacima pohvalila nacionalna TV kuća, pravdajući sav jad i bijedu talent showa zvanog Dora. Sedam smo tjedana pratili nastupe 24 uglavnom nepoznata izvođača, ne bismo li tek posljednji tjedan saznali koju će pjesmu finalisti Dore Daria Kinzer i Jacques Houdek zapjevati i predstavljati Hrvatsku na ovogodišnjem Eurosongu u Düseldorfu.
Nova koncepcija Dore naišla je na mnogobrojne probleme pri realizaciji, pa tako i na osude i negodovanja publike i medija, a i samog sudionika Jacquesa Houdeka. Zanimljivo je da su voditelji Dore Aleksandra Kostadinov, ujedno i urednik projekta, i Leona Paraminski s ponosom naglasili da je pjesmu pobjednicu izabralo čak 14.000 gledatelja svojim pozivima, od kojih je njih 9.000 glasalo za Dariu Kinzer. Uzme li se u obzir brojka od 600.000 gledatelja, onda 14.000 poziva i nije baš tako puno. No, i dalje je Dora najgledaniji TV show hrvatske televizije. Zašto?
Hrvatska samostalno sudjeluje na Euroviziji od 1993. godine, kada ju je predstavljala grupa Put s pjesmom 'Don't Ever Cry' i osvojila 15. mjesto. Na početku samostalnosti i na krilima nacionalnog ponosa, tadašnje rukovodstvo Hrvatske televizije naglašavalo je izuzetnu važnost izbora hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije jer je to ujedno i promidžba mlade države. Kako tada, tako i danas, nitko ništa nije naučio. Štoviše, oni koji su trebali, nisu učili niti na svojim niti na tuđim greškama. Skandali i tračevi i dalje su prva asocijacija na Doru. Međutim, treba priznati da pobjednica ili pobjednik Dore istovremeno postaje prava zvijezda. Barem do trenutka nastupa na Eurosongu jer brzo potom pada u zaborav, zajedno sa svojom pjesmom. Kada ste posljednji put čuli pjesmu Vesne Pisarović 'Sasvim sigurna' (Everything I Want) kojom je osvojila 11. mjesto 2003. godine. Ili 'Više nisam tvoja' (I Can't Be Your Lover) Claudie Beni kojom je osvojila 15. mjesto 2004. godine?
Dugogodišnji sudionik i najbliži suradnik nekadašnje urednice zabavno-glazbenog programa nacionalne dalekovidnice Ksenije Urličić Zrinko Tutić, i više je nego razočaran novom koncepcijom. 'Pa to je sve skupa smiješno. To ne valja od početka! 12 propalih godina. Nikoga to ne smeta. Nikoga ne smeta što je sve propalo. Rade što žele. Čujem ja vjetrove koji vani urlaju, ali to ne znači da ću ja urlati s njima. Ja to generalno ne priznajem. Izbor autora i izvođača je obostrana kategorija gdje se događa neko njihovo viđenje nečega. Ovo je nasilje!', izjavio je gospodin Tutić za tportal.hr, samo na spomen ovogodišnje Dore
Činjenica je da je Eurosong fenomenalna mašinerija koja nudi neslućene razmjere promidžbe bilo kojem pjevaču koji sudjeluje u natjecanju jer ipak finale Eurosonga gleda preko 120 milijuna gledatelja diljem svijeta, što ne može nadoknaditi nikakva druga manifestacija ili televizijska emisija. Druga je stvar što se Eurosong, baš zbog te činjenice, već odavno koristi u političke svrhe. Međutim, to je ujedno i sjajna prilika za glazbenike, najčešće lakoglazbenih nota, da se pokažu pred međunarodnom publikom.
Komentirajući gledanost Dore za tportal.hr, prof. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar, profesorica na Sveučilištu u Zadru te glavna urednica znanstvenog časopisa Medijska istraživanja/Media Rsearch koja se već dug niz godina bavi medijima, rekla je: 'Osim što je glazba, posebno zabavna glazba univerzalni medijski sadržaj koji pobuđuje emocije i koji je privlačan najvećem broju gledatelja, festivali zabavne glazbe su također i smotra visoke mode, scenskog spektakla, mašte i zabave, oni donose dašak glamura u domove svih gledatelja, a glamur je neprestana čežnja građanske svakodnevice, pogotovo u teškim ekonomskim vremenima. Moć je medija da pružaju identifikaciju s idolima, pružaju ugodu bijega iz svakodnevice, pružaju osjećaj pripadanja nekoj grupi ljudi (onih koji vole istoga pjevača i glasaju za njega), a svi ti osjećaji su nam jako važni i potrebni. Zbog toga su mediji za publiku čarolija, a za medijsku industriju to je izvor velike zarade.'
'Privlačnost festivala Dora je i u tome što ima natjecateljski karakter, pobuđuje ugodne domoljubne osjećaje, želju da se dokažemo na europskoj sceni – jer ako nemamo druge ekonomske moći koje ima Europa, u umjetnosti i glazbi smo dobri. Festivali omogućavaju publici aktivno sudjelovanje, glasovanje, procjenu, ocjenu, pa su još prije digitalizacije bili prvi oblici interaktivne komunikacije između medija i medijskih korisnika. Publika voli biti uključena u događanja na ekranu, to je privlačno i daje neki osjećaj važnosti i moći. Dora - izbor hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije gledana je iz svih tih razloga: mogućnošću bijega iz svakodnevnice, osjećaja pripadnosti nekoj grupi i zajednici, glamura, emocija, tradicije, natjecanja, domoljublja', zaključuje Zgrabljić Rotar.
Ruku na srce, u današnje vrijeme, kada je nezaposlenost sve veća, kada sve više ljudi nema elementarne uvjete za život i normalnu egzistenciju, a o standardu da i ne govorimo, sedam smo tjedana gledali skupocjenu, ali loše osmišljenu trakavicu punu manjkavosti, propusta i uglavnom loših interpretacija nekih drugih pjesama. Možda bi bilo sasvim dovoljno da su kompetentni urednici pozvali provjerene skladatelje koji su ostvarili uspjeh u inozemstvu, novinare i kritičare koji prate aktualne europske glazbene trendove te da su svi zajedno odabrali pjevačicu, pjevača ili izvođače koji će pjevati odgovarajuću pjesmu za 2011. godinu. Mogli su od tih priprema snimiti jednosatnu emisiju u kojoj bi publika na koncu vidjela tko će nas predstavljati i koju će pjesmu pjevati, a možda potom i u otvorenom kontaktu komunicirati s urednicima i selektorima pjesme.
Life coach Tatjana Divjak iznijela je za tportal.hr svoje mišljenje o gledanosti Dore koje nije utemeljeno na istraživanjima, ali je možda dijagnosticirala točan razlog fantastične gledanosti lošeg showa HTV-a: 'Pretpostavljam da je Dora najgledanija u prvom redu zbog termina u kojem se prikazuje. Osim toga, na prvom je programu pa je dio bioritma ljudi koji u pola osam gledaju 'Dnevnik'. Možda gledatelje ta emisija i ne privlači toliko, ali gledaju iz navike i lijenosti. I onda se odjednom navuku, po principu ponavljanja. Ljudi se jako brzo na nešto naviknu. To je kao kad se čovjek useli u stan, stavi neku žarulju dok ne kupi luster, jer se još nije odlučio. Deset godina nakon toga, ta žarulja je još uvijek na istom mjestu. Svi ju primjećuju osim onog čija je kuća. Isto je i sa zabavnim ili mozaičnim programom hrvatske televizije. Ljudi jednostavno ne primjećuju tu žarulju. Ona je ružna, možda ju je trebalo zamijeniti nekim kvalitetnijim rasvjetnim tijelom, ali smo se navikli pa nam ni ne smeta. Ne bih rekla da je to neki fenomen koji zaslužuje posebnu pozornost, nego jedna ljudska karakteristika da se jako brzo naviknemo na nešto, koliko god to ružno ili nepraktično bilo.'
