IVO ŠKRABALO R.I.P.

Odlazak liberalnog političara koji je volio i stvarao film

18.09.2011 u 18:52

Bionic
Reading

Ili filmskog djelatnika koji je volio liberalnu politiku? Kako god da okrenete, Hrvatska je izgubila i poznatu političku figuru, ali i veterana svoje filmske kulture

Kao i mnogi drugi tzv. javni djelatnici, i Ivo Škrabalo je od devedesetih pa naovamo doslovno uronio u svijet politike, slobodnim stilom, ostavši većini građana Hrvatske, desetljećima daleko ovisnijim o stranicama političkih, a ne kulturnih vijesti, poznatiji kao saborski zastupnik HSLS-a, a kasnije i LIBRA-e (Stranke liberalnih demokrata).

Za vrijeme ratne vlade narodnog jedinstva, obnašao je dužnost doministra kulture zaduženog za međunarodnu suradnju, a oni koji su u ožujku 1996. pratili svjetski neviđenu političku sapunicu znaju ga i kao nesuđenog gradonačelnika Zagreba, kojeg je od posve legitimne pozicije dijelio samo nedostatak potpisa tadašnjeg predsjednika Tuđmana.

Doduše, Škrabalo se kao politički igrač odredio već 1971, kada je svaka aktivnost u Hrvatskom tjedniku, tadašnjoj 'novini za kulturu i društvena pitanja', bila politički obojeno sudjelovanje u pokretu Hrvatskog proljeća. Makar se radilo i o poziciji filmskog kritičara, zapravo urednika filmske rubrike, koju je Škrabalo u ovoj tiskovini obnašao slijedeći svoju prvu i najveću ljubav – film.

Ivo Škrabalo će, dakle, ostati upamćen ne samo kao aktivni političar, već i kao aktivni hrvatski filmski djelatnik, redatelj, scenarist, publicist i povjesničar, autor nekoliko knjiga o povijesti hrvatske kinematografije.

Rođen 19. veljače 1934. u Somboru (Vojvodina), nakon gimnazije seli u Zagreb, gdje magistrira na Pravnom fakultetu, a potom diplomira i filmsku režiju na Akademiji dramskih

'Slamarke divojke'

umjetnosti. Tijekom šezdesetih, radio je kao dramaturg u Zagreb filmu i Jadran filmu, a obavljao je i dužnost savjetnika za repertoar u Croatia filmu.

Režirao je kratkometražne filmove 'Velika porodica' (1961), 'Pes za petsto' (1962), 'Dan kada se sklapaju brakovi' (1967), 'Kamo vodi autoput?' (1969), 'Vodič kroz Trst' (1969) i 'Slamarke divojke' (1971). Objavljivao je kritike i članke u većem broju listova i časopisa u Zagrebu i Beogradu, a osim suradnje na izradi Filmske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu, napisao je knjigu 'Između publike i države – Povijest hrvatske kinematografije 1896. – 1980.', koja je u novije vrijeme doživjela novo i dopunjeno izdanje pod nazivom '101 godina filma u Hrvatskoj 1896. – 1997.'.

Ivo Škrabalo preminuo je 18. rujna u Zagrebu.