'UĐI U PRAZNINU'

Novi Gaspar Noe - seks, droga i smrt u neonu Tokija

31.07.2010 u 10:00

Bionic
Reading

Novi film čuvenog Gaspara Noea, 'Uđi u prazninu', prikazan na Sarajevo Film Festivalu u konačno završenoj verziji (lanjska projekcija u Cannesu bilo je prikazivanje nedovršenog materijala), jednostavno je... čaroban, jedinstven i, naravno, duboko uznemirujući

Postoje oni koji nisu u stanju snimati i gledati bilo što što odstupa od koncepta filma kao knjige, uokvirenog narativnog putovanja od točke A do točke B, no postoje i oni koji vole snimati i gledati film kao tzv. ultimate movie, iskorištavajući njegovu prirodu audiovizualnog medija bez pretjeranog opterećenja narativnim, ali s fascinantnim eksploatiranjem i rastezanjem njegovih zanatskih osnova. Gaspar Noe svojim se novim dugometražnim uratkom 'Uđi u prazninu' priklonio potonjoj opciji, ali dijelom ipak ostavši negdje između, jer kako je osobno objasnio nakon projekcije u sarajevskom kinu Meeting Point, ovo je djelo ipak dovoljno narativno da nije klasičan halucinogeni trip, ali opet i dovoljno eksperimentalno da svoje producente i investitore nije nimalo razveselilo.

'Uđi u prazninu'

'Uđi u prazninu' je, kako kaže sam Noe, simulacija djelovanja halucinogenih droga na čovjekov mozak, duga 154 minute da bi što vjernije oponašala dužinu intoksikacije, no ujedno i njegov najosobniji film dosad. Ne samo stoga što je, po svom otvorenom priznanju, probao sve droge koje gledamo ispred kamere, već i zbog toga što temeljna nihilistička poruka - ona o praznini života i smrti kao ultimativnom posljednjem acid tripu - odgovara autorovoj egzistencijalističkoj filozofiji.

Zapravo, 'Uđi u prazninu' bilo bi najjednostavnije opisati kao originalnu, suvremenu i avangardnu, fantastično snimljenu adaptaciju 'Tibetanske knjige mrtvih' (koju redatelj ionako doživljava kao erotsku literaturu), preko bilježenja subjektivnog iskustva (glavnog lika vidimo samo jednom, u briljantno snimljenoj sceni pred ogledalom) mladog dilera kojeg je ubila policija. Duh preminulog momka, koji bi ujedno mogao biti tek njegov halucinogeni san (s obzirom da Noe kaže da ne vjeruje u reinkarnaciju, potonja bi interpretacija bila bliže istini), nadlijeće osobe iz svog života, otkrivajući nam njihovu ogoljelu intimu - neprekidne scene hard core seksa, drogiranja, seksa, drogiranja, nasilja, seksa, drogiranja... Ali sve je to snimljeno tako maestralno da nije čudo kako je čak godinu i pol trajala postprodukcija te da je CGI efekte, savršeno uklopljene u lokalitete suludog noćnog neona grada Tokija, gdje skupina gaijina (stranaca) živi i doživljava sav sadržaj filma, potpisala ekipa koja je radila na svemu od 'Matrixa' preko 'Čovjeka-pauka' do 'Speed Racera'.

'Oni koji su probali halucinogene droge, reći će da iskustvo proživljeno kroz ovaj film ipak nije isto. No onima koji nisu, ovaj bi film ipak mogao biti malo previše', objasnio je Noe uoči projekcije pa je jasno da ni ovaj, baš kao i ostali njegovi radovi, svakako nije za svakoga. No 'Uđi u prazninu', za one za koje jest, ostaje možda predug, ali svakako savršeno režiran, odlično glumljen, beskompromisan, sanjiv i prljav autorski izlet u audiovizualno ludilo, ne samo film, već iskustvo koje si morate priuštiti isključivo na velikom platnu.

Što se još u petak moglo gledati na SFF-u?

Puno toga, ali u masi naslova našli su se 'Simbol', japansko remek-djelo nansensu komedije i jedan od najboljih filmova 2010. snimljenih 2009; argentinski oskarovac 'Tajna u njihovim očima'; 'Moja je kuća bila na sulukulama', turski dokumentarni film o romskom naselju u Istanbulu; 'Radost moja', njemačko-ruska drama o mračnim sudbinama vozača kamiona kao alegorija današnjeg ruskog društva...