Hollywood i horor žanr već dulje vrijeme ne funkcioniraju dobro. Osim nedostatka originalnih priča, ne postoji volja korištenja korektnog i donekle pametnog scenarija. Pred nama je još jedan remake, ‘Luđaci’ po istoimenom filmu George Romera, niskobudžetnom hororu koji je dijelio mnogo sličnosti s njegovim prijašnjim zombi uracima. Original je bio osrednje iskustvo, ali snimljeno s jako niskim budžetom, pa se nije niti očekivalo previše. Remake je težak 20 milijuna dolara i s pravom se možemo pitati vrijedi li toliko.

Radnja je smještena u gradića u Iowi čiji su stanovinici zaraženi nepoznatim virusom koji izaziva ludilo, a potom i manijakalnu želju za ubijanjem. Uskoro se pojavljuje i vojska kako bi obuzdala situaciju. Stvari izmiču kontroli i nekoliko glavnih likova suočeno je s bijegom od krvožednih manijaka i beskrupuloznih postupaka vojnih snaga.

S pričom prožvakanom bezbroj puta, od ‘Luđaka’ bismo očekivali barem solidan pokušaj kvalitete na drugim područjima kao što su scenarij i likovi. Nažalost, to nije slučaj i jedino što je preostajalo je korektna režija Brecka Eisnera i solidna kamera. Emotivna povezanost s par likova oko kojih se film vrti ne postoji, što je osnovni problem općenito modernoga horor filma. Zapravo je teško ‘Luđake’ klasificirati kao horor film osim ako pod time ne smatramo par krvavih ljudskih lica s istaknutim žilama.

Još gore, tih lica, odnosno ‘luđaka’, gotovo i nema većinu vremena, čime gubimo čak i iskustvo B-produkcije. Naglasak se, naime, stavlja na četiri lika koja bježe od opasnosti i vode uglavnom besmisleno napisane dijaloge. Pred gledatelja se uporno pokušavaju servirati razne moralne nedoumice i skrivene poruke o lošoj strani ljudske civilizacije, ali ništa nije uvjerljivo. Horor intenzitet pokušava se stvoriti time da je svaki ‘luđak’ kojeg protagonisti susreću uglavnom lik kojeg smo ranije upoznali ‘normalnog’. No, ti su likovi bili predstavljeni bez ikakve kompleksnosti, potpuno plošno, pa ni susret tih dviju strana ne nudi zanimljivost, ni napetost. Koriste se nagli, glasni zvučni efekti za izazivanje šoka, ali to je samo dokaz da ne postoji prava zastrašujuća atmosfera. Uz bezbroj nelogičnosti, valja napomenuti ‘luđake’ koji na trenutke luđački ubijaju sve oko sebe, a ponekad odlučno surađuju kako bi ubili jednog čovjeka ili su potpuno svjesni postupaka, samo su sada fizički deformirani. Gledatelj dobije dojam da scenaristi stvarno nisu znali što rade i su jednostavno mijenjali cjelokupnu logiku zbivanja ovisno o sceni.

Ako ste očekivali inteligentni horor, ‘Luđake’ slobodno preskočite, a ako tražite bezumni zombi masakr, također ih zaobiđite. Isplativije je posuditi ’28 dana kasnije’ koji ima sličnu radnju, ali znatno bolju realizaciju.