ROĐENDANSKI KONCERT

Na Balkanu (i dalje) nitko ne pjeva kao Toše

25.01.2010 u 08:24

Bionic
Reading

Koncert pod motom 'Humanošću ka svjetlosti', održan u nedjelju navečer u dvorani Boris Trajkovski u Skoplju, još je jednom pokazao koliko je Toše Proeski odskakao od ostatka regionalne pop scene. Naime, pjesme koje su ostale iza njega su u izvedbama najvećih zvijezda regije zvučale mlako i neuvjerljivo

Konstatacija iz uvoda vjerojatno će razljutiti one koji su skloni gledati humanitarne koncerte kao svete krave na kojima nije uputno govoriti o kvaliteti izvedbe. Primjedba bi bila na mjestu da koncept drugog po redu humanitarnog koncerta posvećenog Toši nije bio vezan za promociju albuma 'Još uvijek sanjam da smo zajedno', potpisanog s Toše i prijatelji, na kojemu zvijezde iz Makedonije, Crne Gore, Srbije i Hrvatske pjevaju pjesme koje je Proeski skladao, no nije ih stigao snimiti.

Primjera post-mortem eksploatacije neobjavljenog materijala u karijeri je bezbroj (kvragu, pa 2Pac još uvijek objavljuje albume), no zanimljivo je kakva je ekipa Toši došla čestitati rođendan. Uz makedonski 'The Voice' Kaliopi, koja ubrzano krči put i na hrvatsko tržište te mlađahnu Elenu Ristevsku koja je ovu zemlju 2007. predstavljala i na Eurosongu, bile su tu i jake snage hrvatske pop scene – Aki Rahimovski, Nina Badrić, Boris Novković i Tony Cetinski, te Crnogorac Bojan Marović i Jelena Tomašević, nekadašnja predstavnica Srbije na Eurosongu.

Koncert je prenošen u sedam zemalja, a vodila su ga poznata lica iz četiriju zemalja – makedonski glumac Igor Džambazov, Crnogorac Dražen Bauković, srpski glumac i voditelj Milan Kalinić i naš Dalibor Petko, koji je uporno isticao da ovaj prijenos gleda 250 milijuna ljudi. Kako, ne znamo.

Zbog nekog razloga, ovoj su se relativno mirnoj i decentnoj ekipi sinoć prikrpali i neki čudni svati – prije svega Oliver Mandić, koji je u posljednjih 20 godina prevalio put od ex-yu pop legende preko Arkanova vojnika do čudaka koji preko nišana gleda na susjede iz vikendice u zapadnoj Srbiji. U glamurozno najavljenom povratku na scenu pomogla mu je Dragana Šarić a.k.a. Bebi Dol (koja se zadnjih mjeseci šepurila po srpskoj inačici 'Farme' truseći rakiju) te Željko Mitrović, nekada basist beogradskog avangardnog pop benda Oktobar 1864. a kasnije medijski magnat, vlasnik TV Pinka i izumitelj turbo folka, koji čini sve da opere ruke od svoje zlokobne uloge u devedesetima. Ova je trojka, pojačana makedonskim jazz triom Tavitjan, izvela nekakvu free jazz brljaonu koju su posvetili Toši, no srećom, ovaj nepotrebni incident nije trajao dugo.

Spot za neobjavljenu Tošinu pjesmu

Ostatak večeri protekao je u kolažu Tošinih pjesama na engleskom s video beama te finih i umivenih, ali hladnih i rutinerskih izvedbi desetak njegovih nikad objavljenih pjesama, među kojima se po hitoidnom potencijalu i pouzdanosti izvedbe izdvojila 'Znam te ja' koju je pjevala Nina Badrić. No nijedna od ovih pjesama nije se uspjela približiti naslovnoj 'Još uvijek sanjam da smo zajedno', premijerno izvedenoj na početku koncerta, kojom bi Toše vjerojatno ponovio trijumf na HRF-u 2008. da nije bilo onog kobnog kamiona na pospanoj slavonskoj autocesti.

Drugi emocionalni klimaks koncerta bila je 'Trešnja' koju su na akustičnim gitarama dojmljivo izveli učenici glazbene škole 'Nikola Karev' iz Tošinog rodnog Kruševa, pojačani njegovim nećakom Kristijanom, kojeg smo već vidjeli na spotu za 'The Hardest Thing'. Nakon toga, oko pet tisuća ljudi u dvorani otpjevalo je još 'Igru bez granica' i 'Tajno moja' zajedno sa svim izvođačima, a frenetična vriska djevojaka sa suzama u očima pokazuje da je, od svih zvijezda i zvjezdica, najbolji izvođač Tošinih pjesama – sama publika. A to je ono što najveća balkanska zvijezda i zaslužuje.