Na festivalu gdje se oko glavne pozornice na vrhuncu večeri katkad okupi i trideset tisuća ljudi, u prostoru predviđenom za makar trećinu manje, iluzorno je ocjenjivati kvalitetu nastupa izvođača u odnosu na njihove standardne koncerte. Ipak, zvijezde poput Arctic Monkeysa i Korna su opravdale status headlinera, dok su se usnuli Manic Street Preachers, srećom, probudili do kraja koncerta
Prve je večeri atmosferu zakuhala Lily Allen, koja je u daleko zavodljivijem izdanju od nedavnog nastupa na Jarunu zvučala i nešto ozbiljnije i usviranije. I publika joj je daleko više odgovarala – šarmantno je bilo stajati kraj skupine srednjoškolaca iz Leicestera te ih gledati kako u majicama svoje škole skakuću do neba i pjevaju 'Fuck you very, very much...'. Na nju se nadovezao Roots Manuva, čiji je šlampavi hip-hop s elementima duba, ali i povremenim ubacivanjem aktualnih crunk ritmova, ostavio publiku poprilično ravnodušnu.
Upadljivo je i da je razglas ove godine kod većine izvođača bio nešto diskretnije podešen nego ranijih godina, pa su tako Arctic Monkeys, headlineri prve večeri, s udaljenosti od tridesetak metara zvučali prilično mutno, gotovo kao kakav grunge bend. U takav zvuk se solidno uklopila i nova frizura Alexa Turnera, čija scenska pojava sve više nalikuje onoj Eddieja Veddera, no ogromna pozornica i ogromna masa ljudi ipak ne djeluju kao prirodni ambijent ovog benda, iako su svi hitovi pošteno otprašeni. Dokaz tomu je činjenica da nam je koncert 'sjeo' tek drugog dana, kad smo ga pogledali u reprizi na nacionalnoj televiziji, koja svakodnevno prenosi koncerte s Exita.
Od nastupa na drugim pozornicama izdvojili bismo uzbudljive mlade beogradske ulične rockere Repetitor, koji su na Fusion stageu prethodili svojim 'duhovnim očevima' Partibrejkersima, a oni, pak, standardnim vinkovačkim Majkama. U ovaj prljavi rock triptih ugnijezdili su se The Herbalizer, koji su razočarali svojom salonskom soul-funk-acid jazz tiradom. Na Explosive stageu nemilosrdno su prašili Kanađani Kataklysm i zaboravljene legende melodičnog trash metala Death Angel, a u prekrasnoj Dance areni do ranog su se jutra odvijali back 2 back ratovi između Sashe i Johna Digweeda te Jamesa Zabiele i Nica Faniciullija. Chillalo se u skrivenom šancu zvanom Roots & Flowers, gdje su DJ-i kuhali čudnu smjesu duba, afrobeata i elektronike.
Raindrops keep fallin' on my head...
Kišni oblaci nad Dunavom u petak su se počeli gomilati negdje oko 19 sati, a nastup kanadskog hardcore benda Fucked Up nije ih uspio rastjerati, iako je stameni i temeljito istetovirani pjevač umjetničkog imena Pink Eyes vrlo žustro komunicirao i često silazio u publiku, pokušavajući srušiti masivni zvučni zid između nje i benda. Kiša je, simbolički, stigla negdje na polovini koncerta Manic Street Preachersa, i to upravo dok je James Dean Bradfield izvodio akustičnu verziju 'Raindrops Keep Fallin' on My Head'.
Nastup Manicsa uvelike je bio opterećen ozljedom leđa od koje se još uvijek oporavlja basist Nicky Wire, najaktivniji član benda kojeg se s prošlogodišnjeg koncerta u Varaždinu sjećamo kako skače s pojačala ukrašenog velškom zastavom. Nickyjeva diskretnost, čini se, proširila se na cijeli bend koji je zvučao pomalo pospano, da bi se do kraja koncerta ipak digao, dijelom zahvaljujući trima pjesmama s izvrsnog novog albuma Journal for Plague Lovers, potresnoj izvedbi A Design for Life, ali i povratku na početak karijere raskošnim verzijama You Love Us i Little Baby Nothing. Sedamdeset i pet minuta dugi koncert, sastavljen uglavnom od najvećih hitova najvećeg velškog benda, ipak je ostavio nešto skromniji dojam nego onaj na prošlogodišnjem Radar festu.
Potom su glavnu pozornicu preuzeli nu metalci – prvo je rešetao zrenjaninski Overdrive, a u ponoć je pred petnaestak tisuća ljudi (i kišobrana) na scenu izašao Korn, bend koji u Novom Sadu ima kultni status. Raznovrsnu set listu i razornu energiju također je pomalo ukrotio ukopani zvuk, koji je osobito upropastio duboke štimove gitara, no fanovi su nezaustavljivo skakali na isjeckane, a opet plesne ritmove po kojima su rodonačelnici nu metala poznati.
Fusion Stage je druge večeri ugostio reggae legendu Max Romea, starog znanca Exita, koji je, za razliku od svog prvog nastupa na Petrovaradinu prije 9 godina, odabrao nešto manje hitoidne naslove iz svog bogatog kataloga, no istodobno oduševio fenomenalno namještenim zvukom i pouzdanim bendom. Prijatno je iznenadilo i Hladno pivo, koje je neuobičajenom set listom i nešto izmijenjenim aranžmanima koncert učinilo zanimljivim i onima koji nisu toliko fanatične 'pivopije'. No takvih je u Novom Sadu malo, jer je publika doslovce cijeli koncert pjevala s Miletom.
Napomenimo da su na 15 pozornica ovogodišnjeg Exita, uz Hladno pivo i Majke, od hrvatskih izvođača nastupili još Elemental, Stillness, Lollobridgida, metalci Rising Dream i Omega Lithium, CFSN DJ's i Mixel, te na glavnoj pozornici Kawasaki 3P.
Post festum Exita '09: Kulturni imperijalizam u sjeni svinjske gripe
