WILEY: '100% PUBLISHING'

Kralj britanskih uličnih ritmova nastavio lov na lovu

02.08.2011 u 09:00

Bionic
Reading

Nakon dugog i velikog uspona, naglog pada, svađe s diskografima i samizdatima na webu, kralj britanskih uličnih ritmova vratio se s novim pjesmama, novim izdavačem i novom energijom

'I wanna see dollars, I wanna see pounds', repa Wiley u svom novom singlu 'Numbers In Action' i, da, to nam govori da se puno toga nije promijenilo – momak i dalje želi lovu, koju je namirisao onog trenutka kada je s 'Wearing My Rolex' nabo svoj prvi megahit u karijeri, obilježivši klupsku 2008. godinu svježim komadom electro-grimea. No da je uistinu tako pohlepan kao što se, klasično reperski, voli hvalisati, ostao bi na istom kursu – ali ubrzo nakon što je upao u sam vrh mainstreama, svjesno je iz njega istupio, razočaran potpunom komercijalizacijom zvuka i imidža, kao i svađama s tadašnjom diskografskom kućom Asylum, nakon čega se posve povukao natrag u underground i radio što je i kako htio za samog sebe. Između ostalog, lani je na svoj Twitter postavio 11 Zip Fileova s oko 200 neobjavljenih pjesama za besplatno skidanje!

Za nekog tko slovi kao najneodgovorniji i najljeniji među najtalentiranijim ikonama tzv. britanske urbane scene, Wiley je u zadnje vrijeme poprilično produktivan – istina, novinari će vam se tu i tamo požaliti kako ne dolazi na dogovorene intervjue, pa čak ni na vlastite koncerte kada mu se ne da ili ima pametnijeg posla kao što su motanje s frendovima i igranje videoigara, no unatoč svemu tome, ostao je na vrhu ekipe koja se kroz zadnjih desetak godina toliko mijenjala da su uistinu preživjeli samo najsposobniji. I najbolji. Nije stoga čudno to što je upravo dinamični dio Wiley i Dizzee Rascal, od 'veterana' koji su se još krajem devedesetih dimili i znojili u vlažnim grajmerskim podrumima, i danas ostao jednim od rijetkih preživjelih primjera stare škole, makar ne bili posve i uvijek dosljedni svojim počecima i beskompromisnim idejama pronalaska harmonije u soničnom kaosu.

I dok se Dizzee posve prodao pjevajući nogometne himne na Glastonburyju, obrađujući Nirvanine hitove i gostujući kod Shakire, Wiley je sa svojim sada već sedmim studijskom albumom odlučio napraviti korak ka pomirbi sa starim fanovima. Ukratko, snimio je album koji je poprilično daleko od ulizivanja publici koja je prije nekoliko godina odvalila na 'Rolex' ili koja uživa u ispoliranim disco derivatima Tinie Tempaha i sličnim hibridima koji su uvijek spremni smanjiti tempo i frekvenciju basa za draškanje na R&B naviklih ušiju radiofonične publike.

Wiley 'Numbers In Action'

Ukratko rečeno, '100% Publishing', iako daleko od superdosljedne, monolitno kompaktne i ubojito moćne demonstracije povratka u formu, sadrži neke od najboljih i najbrutalnijih primjera retro-grajmeraja koje smo čuli u zadnjih godinu do dvije. Naravno, to ga je itekako koštalo – tek što je ponovo potpisao za pristojnu diskografsku kuću, ovog puta za Big Dadu, umjesto povratka na vrh, upao je na otužno 76. mjesto top ljestvice najprodavanijih albuma u zemlji.

No nama koji smo najviše cijenili Wileyjeve uratke iz doba dok ih nitko osim piratskih radijskih postaja nije želio dodirnuti ni štapom, a kamoli dovesti do statusa bestselera, dobar dio '100% Publishing' je čista bomba energije, pa čak i inovacije, pod krinkom rovarenja po prošlosti. Poslušajte samo 'Boom Boom Da Na', koja zvuči kao živčani rap u sukobu s dječjim cirkusom, nešto poput Nervoznog Poštara, pod uvjetom da su se momci rodili u Londonu i stvarali glazbu na Playstationu u skunkom zatrovanim garažnim studijima East Enda.

Ta razigrana, kolažna priroda grimea, koja je Wileyja i kolege tijekom zadnjih petnaestak godina održavala svježima, bilo da su kopali po najtvrđim kostima eskibeata, bilo da su se prodavali kroz pristupačniji electro, prisutna je i ovdje – zvukovi ratuju kao čestice u CERN-ovom sudaraču, stvarajući eklektičnu energiju koja pršti iz svakog tona naslovne stvari, ali i iz drugih sjajnih komada modernog upliva u grime povijest, kako beatovima, tako i frenetičnim repanjem o svemu od osobnih životnih lamentacija do komentara scene i života u digitalnom dobu: 'One Hit Wonder', 'To Be Continued' ili 'Your Intuition' kao sočni komadi za cimanje vrata, nasuprot 'čudnijim' pa čak i baladnijim, ali nelošim primjerima tipa 'Pink Lady', 'Wise Man And His Words' ili 'Up There'.

Ukratko, Wiley se vratio – nećete ga pronaći na top ljestvicama, ali bolje bi bilo da ga pronađete na svojim mp3 playlistama. I ne zaboravite pojačati woofer

Izdavač: Big dada

Ocjena: 8 /10