U KINIMA: 'MELANKOLIJA'

Kompleksna drama u sjeni Von Trierova nacističkog ispada

05.10.2011 u 11:37

Bionic
Reading

Novi film kontroverznog Larsa von Triera, 'Melankolija', ipak nije zaslužio ostati u sjeni redateljeva bizarnog ispada na ovogodišnjem festivalu u Cannesu

Von Trierove teško objašnjive provokacije u izjavama o suosjećanju s nacistima doista se ni na koji način ne nadovezuju na sadržaj 'Melankolije', no autor, pa posljedično i film, otada su došli na zao glas. Von Trier je tim izjavama pokazao svoje najgore lice, no u 'Melankoliji' je otkrio ono drugo - lice umjetnika koji uživa u analizi ljudske prirode i međuljudskih odnosa. Ipak, kako se čini, glavna mu je preokupacija, čak i u filmu, on sam. Naime, jedna od ključnih tema kojima se 'Melankolija' bavi jest depresija, od koje, prema vlastitom priznanju, boluje i sam redatelj. Von Trier u filmu detaljno analizira razvoj bolesti i njezine simptome kroz lik melankolične Justine (glumi je odlična Kirsten Dunst).

'Melankolija' je film s velikom temom – krajem svijeta, do kojeg će doći zbog neminovnog sudara Zemlje i planeta po kojem je film dobio ime. Unutar tog okvira autor secira suvremenu višu srednju klasu kroz zamršene obiteljske odnose nekolicine protagonista, čija kompleksnost i problematika iznenada postaju posve irelevantne u kontekstu nadolazeće katastrofe.

U središtu priče su dvije potpuno različite sestre – buntovna, neprilagođena Justine te naizgled staložena i konvencionalna Claire (Charlotte Gainsbourg), a njihov ionako problematičan odnos dodatno će narušiti propast grandioznog vjenčanja koje je starija Claire pripremila za mlađu sestru. Potpuno urušavanje odnosa među sestrama, krah njihove obitelji, ali i Clairenog bračnog života, problemi su kojima nema rješenja, ali dvije će protagonistice ipak doživjeti svojevrsnu katarzu u trenutku kad Melankolija udari u Zemlju.


Von Trierovi likovi kompleksni su, kao uostalom i njihovi odnosi; u prvoj polovici filma dobro je razrađena interesno-privatna mreža visoke srednje klase, a u drugoj polovici - iako se potpuno fokusira na minimalan broj protagonista na jednoj lokaciji - vrlo dojmljivo dočarava tjeskobnu atmosferu opće panike od skorog smaka svijeta, u kojoj ne sudjeluje jedino depresivna Justine. Ona se ionako odavno pomirila s idejom da želi što prije umrijeti - doduše, vjerojatno nije očekivala da će to biti dio manjeg svemirskog spektakla.

Ipak, uza svu nedvojbenu Von Trierovu redateljsku vještinu, kontrast apokaliptičnog okvira priče i intimističkog bavljenja dvjema protagonisticama nije baš najbolje pogođen pa u konačnici, unatoč navedenim vrlinama, 'Melankolija' ostavlja gledatelja pomalo hladnim.

Najefektniji dio filma svakako je vizualno veličanstven uvod s impresivno stiliziranim prizorima kraja svijeta, a od sjajne glumačke ekipe, uz Dunst i Gainsbourg, svakako treba istaći Kiefera Sutherlanda i Charlotte Rampling.