THE VERY BEST ZA TPORTAL:

'Kako se netko može uzbuđivati zbog srednjeg prsta na TV-u?'

03.04.2012 u 08:53

Bionic
Reading

Moderni afrički zvukovi grupe The Very Best posjetit će šibenski festival Terraneo. Povodom nadolazeće svirke, porazgovarali smo s bendom o njegovim počecima, Africi, internetu, globalizaciji i srednjem prstu na televiziji

The Very Best, grupa koju su 2008. u Londonu osnovali članovi elektroničkog dvojca Radioclit i afrički imigrant Esau Mwamwaya, proslavila se svirajući tradicionalne afričke plesne ritmove za novu, indie publiku. Danas, komad članstva se odlomio – Johan Hugo i Etienne raspustili su Radioclit, Etienne više nije član The Very Best pa bend vode Johan i Esau.
A taj 'ostatak' ne posustaje pa osim što je završio snimanje novog albuma, kreće i na koncertnu promociju. Jedna od njih dogodit će se ovo ljeto u Šibeniku na festivalu Terranero, koji se održava od 7. do 9. kolovoza.

Povodom nadolazeće svirke, porazgovarali smo s Johanom Hugom, započevši razgovor pitanjem globalizacije i razmjene kultura, procesa kojim je njegov projekt itekako profitirao.

Je li ta globalna razmjena glazbenih ideja, zvukova i koncepata izravna posljedica rasta interneta?

Internet je definitivno igrao veliku ulogu, ali internet ovoj generaciji nije pomogao samo u stvarima oko glazbe. Ali da, naravno da je internet igrao ogromnu ulogu u predstavljanju izvođača iz svih dijelova svijeta, koje sada mogu čuti i ljudi na drugom kraju planeta. Činjenica da ljudi miješaju zvukove dijelom ima veze s internetom, ali miješanje žanrova i stilova postoji od samih početaka glazbe. Ljudi su posuđivali jedni od drugih i bili inspirirani jedni drugima puno prije nego je postojao internet, a mnoge divne fuzije i suradnje su stvorene prije interneta. Ali naravno da je on jako pomogao. Ponekad kao da je previše olakšao stvari. Ali opet, život nikada ne može biti previše lak, zar ne? (smijeh)

Koje su stvari u toj šumi razmjene utjecale na vas, prije, ali i za osnivanje The Very Best?

Ja sam odrastao na hip hopu i tatinoj zbirci starog rock and rolla. Ali opet, prvi CD koji sam ikada kupio bio je album grupe Snap, kada sam imao osam godina. Dakle, jako raznoliko. Jedno od mojih prvih glazbenih sjećanja bio je 'Graceland' Paula Simona, album koji je moj otac puštao za Badnjak i u koji sam se tada zaljubio. Esau je odrastao slušajući puno tradicionalne afričke glazbe, ali kod kuće su uglavnom slušali zapadnjačku glazbu. Kaže da je na njega kao klinca jako utjecala Dolly Parton. Također je slušao i puno reggaea i svirao puno reggaea u nekim od svojih starih bendova. Isto je i danas, postoji toliko dobre glazbe. Stare, nove, teško je reći što je bio utjecaj. Jedan dan osjećam da trebam snimiti klasičnu glazbu poput glazbe za film, a odmah zatim želim snimati dance. Mislim da će se to čuti na našem sljedećem albumu. Puno je raznolikiji.

Kako ste se uopće svi upoznali i je li ideja o osnivanju sličnog benda postojala i prije, a spoj Radioclita i Esaua pokazao se samo kao savršena prilika za ostvarenje starih planova?

Upoznali smo se kada je Etienne, stari prijatelj Radioclita i član The Very Best, kupio bicikl u trgovini polovnom robom, odmah pokraj mog studija u Hackneyju, u Istočnom Londonu. Vlasnik te trgovine bio je Esau Mwamwaya. Razgovarali su o glazbi, a Etienne ga je pozvao na tulum na kojem sam ga ja upoznao. Bila je to ljubav na prvi pogled (smijeh). Esau mi je rekao da je bubnjar pa sam ga pozvao u studio, gdje sam otkrio da nije samo običan bubnjar, već afrički perkusionist. Dobro smo se slagali, pustio sam mu neke stvari, meni se svidjela melodija koju je pjevušio, a onda sam saznao i da pjeva pa smo počeli snimati. Tako je nastao 'Chalo' s albuma 'Warm Heart Of Africa', a nakon tog dana, snimali smo zajedno kad god smo mogli.

Svi govore o tome kako se Radioclit transformirao iz svijeta grimea i hip hopa u tradicionalnije vode afričkih zvukova... Je li i Esau bio fan tih 'urbanih scena' prije The Very Best?

Esau je slušao nešto 'urbane glazbe', ali njegov život u Londonu bio je jako težak pa je pomalo prestao pratiti glazbu. Nije puno svirao ni pjevao, a nije imao novca za kupovinu iPoda ili nečega sličnog pa tako nije imao puno kontakata s novom glazbom. Ali volio je sve vrste glazbe, naravno, a mi smo ga brzo upoznali s reperima i pjevačima s kojima smo surađivali, kao i s drugom glazbom koju smo slušali i najviše voljeli.

Kako je Etienneov odlazak utjecao na budućnost grupe?

Iskreno, nema puno razlike. Ja i Esau smo već radili sami u studiju na prvom albumu, Etienne je više nadzirao projekt. Nije bio toliko uključen u sam studijski rad. Na kraju krajeva, novi album smo završili i nismo se osjećali drugačije od onoga kako smo se osjećali snimajući prvi, osim što smo nove pjesme snimali u Švedskoj, New Yorku i Africi.

Esau pjeva na chichewi, no jeste li ikada razmišljali o tome da prijeđete na engleski i učinite bend komercijalnijim?

I prije smo se pomalo igrali engleskim, ali chichewa je uvijek zvučao puno bolje i odlučili smo to zadržati. No ipak, na albumu ima nekoliko njegovih engleskih pjesama, iako mu je chichewa u krvi. Kada bismo počeli snimati na engleskom samo zato da dobijemo više fanova, to bi ubilo dušu projekta. No zato imamo dobre prijatelje koji nam ponešto mogu otpjevati na engleskom kada ih zatrebamo (smijeh).

Pratite li tzv. scenu world musica i imate li nekih imena i naslova koje želite podijeliti s YouTube generacijom?

Utipkajte 5five - Move it, Flavour - Sawa Sawa i Sonye – Tabwera.

Vidite li i sebe kao dio te scene ili ste više 'indie orijentirani', unatoč svim egzotičnim elementima u vašoj glazbi?

'Warm Heart Of Africa'


Sve je to jako čudno. Mislim da smo se prije više doživljavali kao dio scene. Sada više nisam siguran. Naši fanovi dolaze iz toliko različitih priča da se teško osjećati dijelom neke ekipe ili žanra. Mislim da pripadamo svom klubu, ali pretpostavljam da je to dobra stvar.

Jeste li uključeni u humanitarnu borbu vezanu uz razne afričke probleme i mislite li da taj novi interes za afričku glazbu može pomoći i širenju interesa za probleme s kojima se Afrika suočava i u 21. stoljeću?

Na novom albumu bavit ćemo se problemima kroz koje Malawi trenutno prolazi. Ali ako pogledamo na akciju kakva je, recimo, Kony 2012, vidimo koliko je teško učiniti nešto dobro čak i kada imaš dobre namjere. Ne znamo dovoljno o politici i svjetskim problemima da bismo mogli zauzeti pravi stav, pa stoga pokušavamo promovirati pozitivne stvari. Moć svake osobe je da mijenja stvari time kako se osjeća i razmišlja. Ne bismo imali probleme koje imamo na Zapadu i u Africi da smo samo malo bolje povezani s time što je u nama i tko zapravo jesmo.

Surađivali ste s mnogim sjajnim izvođačima, ali pričajmo malo o M.I.A.-i . – kako ste je upoznali i kako je bilo raditi s njom?

Znali smo je puno prije nego smo zajedno snimili 'Rain Dance' i 'Get it Up'. Jedne večeri došla je u studio i odmah smo snimali. Bilo je zabavno, ona je sjajna umjetnica, a s njom smo već dugo htjeli surađivati. Ali ono što čujete na albumu zapravo je demo snimka – naime, verzija pjesme 'Rain Dance' za album nestala je dan nakon što smo je snimili, jer nam je krepao kompjuter pa smo koristili stari demo miks.

Je li njezin srednji prst na Super Bowlu skandalozan ili urnebesan?

Ha, tek sam nekidan saznao za to. Smatram da je urnebesno to što je ljude briga za takvo nešto. U 2012. godini! Ljudi se uznemiruju zbog srednjeg prsta na televiziji! Sve mi je to čudno. Kako god da okreneš, nije me briga za to, ali očito je riječ o dobroj maloj reklami (smijeh). Ali na kraju dana, ne shvaćam kako se netko može uzbuđivati zbog toga.

Ovo ljeto gledat ćemo vas na hrvatskom moru – što možemo očekivati?

Stvarno smo jaaaaaaaako uzbuđeni što opet idemo na turneju i nastup u Hrvatskoj bit će jedan od naših prvih koncerata na turneji, ako ne i prvi. Imali smo dugu pauzu, no sada imamo novi materijal i još veći live show. Bit će to ludi tulum s nasmiješenom i rasplesanom publikom. Nadam se! Naš zadnji nastup u Hrvatskoj bio je sjajan, stoga ne mogu dočekati da se vratim!