NO JAZZ FESTIVAL, DAN ČETVRTI

Jesu li vanzemaljci Nijemci ili Sicilijanci?

14.11.2009 u 01:00

Bionic
Reading

Prekrasnim koncertom njemačkog seksteta Alien Ensemble i rafalnom paljbom američkog free jazz pijanista Matthewa Shippa, deseto izdanje No Jazz festivala dobilo je još jednu nijansu u širokoj paleti jazzerske eklektičnosti

 

Matthew Shipp, jedna od neopravdano podcijenjenih figura suvremenog jazza, kao presudni utjecaj svog glazbenog obrazovanja često navodi privatne sate kod Dennisa Sandolea, čovjeka koji je svojedobno podučavao i Johna Coltranea. On ga je naučio da se u glazbi treba osloboditi okova, a instrument tretirati kao dio vlastitog tijela i ekspresije.

Matthew Shipp

Vođen tom egidom, Shipp je stvorio autentični stil sviranja klavira, prepun nepredvidivih skokova iz free jazz disonance u harmonično sklopljeni niz utjecaja koje je pokupio slušajući i razumijevajući glazbu (konvencionalni jazz, bop, avangardna klasika). Njegov tretman klavira izrazito je perkusivan, a trikovi se kreću od rapidnog 'milovanja' dirki do sinkroniziranog (nekad i istodobnog) trzanja struna klavira i sviranja po dirkama. Takav ga je pristup doveo do suradnji sa vrlo raznolikim nizom glazbenika, od klasičara i jazzera do hip hopera poput DJ Spookyja i Anti-Pop Consortiuma.

U sat vremena zagrebačkog nastupa Shipp je uglavnom improvizirao na nekoliko vlastitih tema te, osim vrhunskog sviračkog umijeća, pokazao da zna stvoriti i vrlo uzbudljivu atmosferu, koja je katkad podsjećala na horor filmove, a ponekad na repetativne dramatične kompozicije Philipa Glassa. Na koncu nas je počastio i maštovitom verzijom Gershwinove 'Summertime'.

SINKRONIZIRANO JAZZ PLIVANJE

Braća Acher su, pak, stari ljubimci zagrebačke publike, s kultnim sljedbeništvom koje oduševljeno prati svaki njihov korak, pa im čak oprašta i glazbeno oblikovanje 'Oluje', naporne njemačke dokudrame o Haškom sudu s Kerry Fox i Tarikom Filipovićem. Bilo da su dolazili s indie-elektro-pop Notwistom, elektro-jazz Tied and Tickled Triom ili kraut-pop Lali Punom, Micha i Markus bi uvijek požnjeli ekstatični prijem zagrebačke publike, pa je tako bilo i s njihovim najnovijim projektom koji su sinoć prvi put predstavili izvan Njemačke.

A Alien Ensemble su uistinu čudna biljka – od ciganske elegije, preko dub i klezmer ritmova s kojima se katkad poigravaju, do sinkroniziranog jazz plivanja koje evocira bendove s legendarne etikete Recommended Records, dečki pokrivaju uistinu širok glazbeni i zemljopisni teritorij. Dirigent benda je neosporno Micha Acher, koji uz trubu svira i kutiju nalik analognom sempleru te gomilu zveketavih perkusija, u čemu mu asistira i brat Markus, koji se dokazuje i kao stabilni bubnjar. Zvuk podržavaju i kontrabas, pouzdana puhačka sekcija (trombon i saksofon) te zanimljivi mandolinist koji svoj instrument katkad doživljava kao turski saz, a katkad kao tarabuku.

Takva šuma raznolikih instrumenata neke bi asocirala na kakofoniju, no braća Acher su već u ranijim bendovima pokazali da su emocije bitna komponenta njihove glazbe, pa ni ovdje ne ostaju dužni. Izrazito filmične, uglavnom molske teme, koje nekad asociraju na Beirut, nekad na Cinematic Orchestra, a nekad na filmove o sicilijanskoj mafiji, zvuče uistinu dirljivo i potresno, pa s nestrpljenjem očekujemo prve snimke ovog benda, jednog od rijetkih čiju glazbu još uvijek ne možete pronaći na internetu.

Epilog iznimno ugodne i optimalno posjećene (oko 250 ljudi) četvrte večeri N.O. Jazz festivala bio je glasan, ali pomalo naporan nastup zagrebačkog improvizatorskog dvojca Brio.