Treći album osječkih punk rokera podsjetnik je na neka prošla vremena kada je punk rock, kakav oni sviraju, činio sretne njihove fanove koji su u međuvremenu ostarjeli i zasnovali obitelji. Međutim, baš će njima izmamiti osmijeh na lice svojim toplim, ljudskim punk rockom, pružiti im alibi za izbivanje iz kuće i odlazak na njihov koncert, a mogli bi razveseliti i njihovu djecu
Gužva u 16-ercu je bend kojim se Osijek i okolica ponose godinama. S razlogom! Veseli, poletni i energični punk rokeri i na trećem su albumu pokazali da znaju kako se to radi. Točnije, kako se to radilo nekada. Nevjerojatno je koliko su uspjeli zadržati taj punk zvuk 80-ih zazivajući KUD Idijote i Hladno pivo u njihovim počecima. Gužva je ostala zarobljena u tom vremenu, što je istovremeno njihova mana, ali i prednost.
Da su okrenuli novu stranicu, sigurno bi razočarali svoje obožavatelje kojih nije malo, a vjerojatno i sami sebe. I koliko god da su ostali zarobljeni u tom vremenu, toliko im baš takav zvuk i takav glazbeni izraz najviše leže. Da su išli ganjati neki novi punk rock, hard ska ili pak hard core, ne bi to više bila Gužva u 16-ercu. Ovako su ostali dosljedni sami sebi, ma koliko se možda i trudili biti drugačiji. Barem od prethodnog albuma. No treba priznati da su ipak malo usporili, što im nekako i više stoji.
Osim svega nabrojanog, ovo je treći album u 15 godina, odnosno novi nakon pet godina pauze. Taman su se uozbiljili koliko je potrebno, ali, nasreću, ne dovoljno pa tinejdžerska energija još uvijek izvire negdje iz njih. Možda su i sami dali to do znanja u odličnom uvodnom tekstu na unutarnjem omotu albuma pišući o tome da nikada nije kasno za ostvarenje snova i nepodopština, dozvoljavajući da se iz tog zadovoljstva izvuku samo glupani kojima je opravdanje upravo njihova glupost. Uostalom, naslov albuma upravo govori o tome (Ne žalim ni za čime).
Ocjena: 8/10
Izdavač: Geenger Records
