Prošlog je vikenda u Opatiji i Rijeci sniman prvi interaktivni film ceste ‘Move On’ u režiji Asgera Letha, s kojim smo porazgovarali o filmu
Move On' je prvi interaktivni film ceste u kojemu glavni glumac Mads Mikkelsenu sklopu tajne misije prenosi tajanstveni kofer iz jedne zemlje u drugu. Put ga vodi kroz osam zemalja, a u Hrvatsku je stigao potražiti djevojku koju glumi mlada slovačka glumica Gabriela Marcinkova, a koja nestaje nakon zajedničke romantične noći. Više o samom filmu i njegovoj interaktivnosti rekao nam je redatelj Asger Leth
Možete li nam reći nešto o filmu ‘Move On’, koji je ovih dana sniman u Rijeci i Opatiji?
‘Move On’ je film ceste s Madsom Mikkelsenom i Gabrielom Marcinkovom u glavnim ulogama. Film se sastoji od osam epizoda koje se snimaju u osam zemalja. Započeli smo u Nizozemskoj, nastavili u Austriji, točnije Beču, Slovačkoj, odnosno Bratislavi, Mađarskoj i sad smo u Hrvatskoj. Dalje nastavljamo u Crnu Goru pa se vraćamo u Berlin te završavamo put u Makedoniji.
Koji je dio filma snimljen u Hrvatskoj?
Trenutno snimamo dio u kojemu Mads Mikkelsen prenosi tajnoviti kofer iz jedne zemlje u drugu u sklopu svoje tajne misije. Na pola puta upoznaje djevojku, koju tumači Gabriela, s kojom se spetlja između Slovačke i Mađarske, a koja nakon romantične noći nestaje. Mads kreće u potragu za Gabrijelom te je pronalazi u Opatiji. Ona, svjesna svog pratitelja, navodi ga na tehno parti gdje Mads upada u tučnjavu i ostaje bez kofera
Gdje ste sve snimali u Hrvatskoj?
U Opatiji, točnije hotelu Ambasador, u luci te u Harteri, gdje će se održati parti. Također, kako je riječ o filmu ceste, dio kadrova se snima na cesti, u pokretu.
Možete li nam reći nešto o interaktivnom dijelu ovog, kako stoji, prvog interaktivnog filma ceste?
U svakoj zemlji u kojoj snimamo postoje određeni zadaci koje publika koja želi sudjelovati u stvaranju filma izvršava. U nekim zemljama zadatak je oslikati određenu kulisu, u drugima se radi o glumačkim zadacima... Riječ je o procesu u kojemu se mi kao autori otvaramo idejama dijela publike koja želi sudjelovati u stvaranju filma te odabiremo najbolje ideje koje tako postaju sastavni dio filma.
Koliko je taj interaktivni dio važan za film?
Uzmemo li, na primjer, glazbu u filmu, publika bira koja će glazba svirati u hotelu, što će svirati ulični svirači i stvari nalik tome. Inače bi to radio autor glazbe, no ovo je znatno zanimljivije, a i možemo biti sigurni da će glazba u filmu biti po ukusu publike.
Može li publika promijeniti kraj filma?
Ne, nitko ne može izmijeniti priču filma. Nemamo vremena prilagođavati se tome. U radu sam control freak i ovaj projekt shvaćam kao proces u kojemu ću se malo osloboditi potrebe za kontroliranjem, ali ipak nema promjene priče. No bez obzira, ovaj film je kao brod na moru. Mi plovimo, a ideje publike su poput valova. Neki su veći i uspijevaju brod malo pomaknuti s kursa. Mi se tome prepuštamo, prilagođavamo neke scene i dodajemo dijaloge.
Je li ‘Move On’ tek izlet u filmsku interaktivnost ili mislite da će se u budućnosti sve više snimati interaktivni filmovi s važnom ulogom publike?
Bit će sve više i više interaktivnosti u stvaranju filmova jer se ljudi sve više otvaraju takvom načinu komunikacije. Danas se u većini filmova sve zbiva iza zatvorenih vrata, no više nego ikad, publika je znatiželjna i želi što prije saznati što više informacija o filmovima. Upravo zbog toga traileri filmova izlaze sve ranije, dok su filmovi još uvijek u nastanku. Ako je tako, zašto ne bismo publici pružili priliku da upozna projekt, pa čak i sudjeluje u njemu? S druge strane, što više publika bude upletena u film u nastanku, to će biti više zainteresirana za gotov proizvod.
Znači, vi ste neka vrst pionira u stvaranju interaktivnog filma?
Tako je, ovim filmom pokušavamo srušiti neke granice. Taj proces dobro funkcionira, a i dobro se zabavljamo u sklopu njega. Uostalom, danas, u vrijeme brze komunikacije, ja mogu izuzetno brzo dobiti reakciju publike na svoje zahtjeve. Mogu ih i pozvati na snimanje u velikom broju, kao što je to bio slučaj u Bečkoj operi i Harteri.
Što se dogodi ako publika ne dođe u očekivanom broju u Bečku operu ili, na primjer, Harteru?
Onda se prilagođavamo situaciji. Dolazim iz svijeta dokumentaraca gdje imate stvarnost koju snimate. Snimanje odlične fikcije je ustvari snimanje stvarnosti.
