Ne treba vam bogzna kakva empirijska spoznaja da biste objasnili zbog čega je prvi dan na nekom višednevnom festivalu poseban – za početak, nitko nije mamuran, a svi su puni energije i halapljivo žude progutati festivalsku ponudu u jednom zalogaju. No prvi dan ovogodišnjeg Exita ima još jednu prednost: festival će, uz (vjerojatno) uobičajeni vatromet, ispucati većinu najjačih aduta upravo u četvrtak 7. srpnja. Tko je pogledao raspjevani Arcade Fire na Jarunu, mora da ih je poželio vidjeti opet, makar zbog tihog razglasa na koji se svi tuže. No na Exitu će se iste večeri moći vidjeti i briljantni Zach Condon sa svojim istočnoeuropskim etno-indie čudom Beirutom, ubitačni dubstep rusvaj Magnetic Mana, legende melodičnog punka Bad Religion, elektro ludilo s ušima Deadmau 5 i reinkarnaciju jednog od najvećih britanskih bendova devedesetih, Pulpa. Pa gdje ćeš bolji početak?

Pitate se – zašto smo od svih velikih imena na glavnoj pozornici izdvojili baš 'tamilsku tigricu', Mathangi Mayu Arulpragasam, poznatiju kao M.I.A.? Vrlo jednostavno – njezin eklektični plemensko-plesni cirkus ovog ljeta stiže samo na tri lokacije u kontinentalnoj Europi – poljsku Gdyniju, slovački Trenčin i Novi Sad. Nakon što se na posljednjem albumu 'Maya' uspjela očešati i o kruti industrial, M.I.A. dolazi na Exit pokazati svu raskoš svog višestrukog talenta (uz genijalnu glazbu, cura stigne i režirati spotove te se baviti modnim i grafičkim dizajnom). Vjerojatno će tu biti i beskompromisnog političkog angažmana – svojim se antiglobalizmom uspjela toliko zamjeriti Amerikancima da su joj svojedobno uskratili vizu. S ovako opakom ženkom ne valja ništa kalkulirati, pa se oni koji su samo čuli njezin 'Paper Planes', hitčinu iz oskarovca 'Milijunaš s ulice', mogu gadno iznenaditi ne bude li im ga iz inata odsvirala…

Ako ste u bilo kojem trenutku gajili fanatizam prema glazbi i odlascima na koncerte, sigurno ste pravili listu bendova koje morate pogledati u životu, a ako baš niste zadrti žanrovski freak, na toj listi je sigurno Portishead. Bristolska družba se, naime, prilično rijetko pojavljuje na pozornicama, baš zato što se uvijek trudi od koncerata napraviti nezaboravan audio-vizualni doživljaj, i što vjernije uživo reproducirati svoju jedinstvenu glazbu. Portishead se ni ovoga puta ne primiče regiji bliže od Novog Sada, pa iako možda nećete doživjeti onozemaljsko iskustvo sa simfonijskim orkestrom kakvo je zabilježeno na DVD-u 'Roseland NYC Live', nema opravdanja da propustite ovaj bend. Sasvim osobna napomena – odlaskom na ovaj koncert, potpisnik teksta prekrižit će posljednju stavku u tekici 'pogledati za života'.

Vaš novi omiljeni bend koji ćete otkriti u nekom kutku Tvrđave

Exit i ove godine ima 20 pozornica, na kojima će nastupiti preko 600 izvođača iz 47 zemalja. Među njima će se, kao i na svakom vašaru, naći za svakog ponešto – od napumpanih DJ setova Underworlda, Groove Armade, Feddea Le Granda i Jamesa Zabiele u Dance Areni, preko velikih zvijezda regije pojačanih Femijem Kutijem, House of Pain i Hadouken! na Fusion Stageu, do brutalne Explosive bine, na kojoj će metalci mrsiti kosu uz Kreator, a pankeri glancati krijeste uz legende Anti-Nowhere League. No najveća iznenađenja se zapravo kriju u dubinama Petrovaradinske tvrđave, na malim, naizgled neprimjetnim pozornicama koje vas samo privuku moćnom glazbom za koju u tom trenutku ni ne znate tko je izvodi. Stoga se prepustite bregovitim padinama i šancima Tvrđave te pronađite svoj novi omiljeni bend.

Ne kužimo u čemu je fora, ali hrvatski bendovi na Exitu zvuče bolje nego u domovini. Još od 2002, kad su Psihomodo pop, Let 3, KUD Idijoti i Majke probili led, svake godine pogledamo makar jedan nastup hrvatskih izvođača, ako već ne uživo, onda u bogatoj Exitovoj videoarhivi. I ove godine hrvatska reprezentacija je solidna – čine je Jinx, Father, Urban & 4, Overflow, Kandžija, Debeli precjednik, Hemendex i još niz izvođača na manjim pozornicama. I posjetitelja iz Hrvatske je svake godine sve više, pa Exit s punim pravom nosi titulu regionalne festivalske perjanice.

Tvrđava, Novi Sad i vojvođansko gostoprimstvo

Još jedna zajednička stvar balkanskih plemena jest to da se svaka regija, kad želi privući turiste, voli hvalisati time da je najgostoljubivija na svijetu te da nudi najbolju hranu/piće/smještajne kapacitete/kajgod. Novi Sad, Petrovaradin i okolica neće se time posebno hvaliti, već će se iz godine u godinu truditi da priče koje su sami posjetitelji festivala uzdigli na razinu urbanih mitova i opravdaju. Jer kad se priča oko Exita oguli od lokalnih skandala, optužbi za korupciju i svega ostalog što prati svaku kulturnu manifestaciju s pozitivnim saldom, ostaje kulturni imidž grada i države koji se ne može platiti nikakvim reklamama na CNN-u te nezaboravno iskustvo skoro dva milijuna ljudi, koliko ih je dosad posjetilo festival. I dakako, Petrovaradinska tvrđava, najljepše mjesto za festival koje možete zamisliti.

Osim što na festivalu nastupaju izvođači iz 47 zemalja, na njega dolazi ekipa iz njih vjerojatno još više. I dok je do prije dvije godine gotovo sve bilo podređeno mladim Britancima koji su u Novi Sad došli slaviti maturalac na bombonima uz Lily Allen, pa je jedan od njih tragično završio preskočivši preko ograde Tvrđave, već prošle godine publika je bila znatno raznolikija. Iako i dalje dominiraju posjetitelji iz zemalja regije i s Otoka, čini se da su jeftine zrakoplovne karte dale dodatni push posjetiteljima iz drugih dijelova Europe, pa se na trenutke možete osjećati kao u globalnom selu. No kad krenete puteljkom prema Tvrđavi na kojemu poduzetno lokalno stanovništvo i dalje valja alkoholna pića hlađena u lavorima s vodom, shvatite da globalno selo ipak ima miris Balkana, i to, srećom, na skroman i nepretenciozan način.

3D disco, zip line i ostale ludorije

Konfiguracija Petrovaradinske tvrđave idealna je za ekstremne sportove i druge prostorne eksperimente, a festival je ionako mjesto na kojemu radite stvari koje nikad niste radili. Stoga, zašto ne probati nešto od toga? Primjerice, zip line (spuštanje niz dvadeset metara visoku žicu), panoramsko razgledanje festivala iz zrakoplova ili tandemski skok s visine od 3000 metara. Exit se ove godine također hvali time da, direktno iz Glastonburyja, na Tvrđavu stiže 3D disco, viša razina evolucije u odnosu na Silent Disco koji je, kažu, već out (iako i u njemu možete plesati). U trodimenzionalnoj kupoli na Suba Stageu svirat će glazba, a u skladu s njom smjenjivat će se panoramski efekti. Zvuči opako, zar ne?

Priča o dočekivanju izlaska sunca na plesnom podiju jedan je od velikih i često eksploatiranih Exitovih mitova, no što će ljudi kad to zbilja spada u kategoriju – tko doživi, pričat će. Program na većini pozornica traje do ranih jutarnjih sati, pa ovaj opis možete komotno zamijeniti za bilo koji stage sukladno svojoj glazbenoj preferenciji, no dočekati jutro u Dance Areni, u društvu tisuća znojnih (često i razodjevenih) plesača i plesačica, koji cijelu noć tope kalorije i isijavaju pozitivnom energijom, stvarno je nešto posebno. Ako zaglavite na Tvrđavi do 5 ujutro, čak i ako nikako ne volite elektroničku glazbu, otiđite do Dance Arene i pogledajte taj prizor makar odozgo. Vjerujte, isplatit će se.

Ono nešto

U ovom tekstu pokušali smo predvidjeti stvari koje će vam se gotovo sigurno dogoditi na Exitu. Ono što ne možemo predvidjeti ste vi sami, vaša putanja od pozornice do pozornice (koju ove godine lijepo možete isplanirati, isprintati u PDF-u ili podijeliti na društvenim mrežama klikom ovdje), vaše sklonosti, ekipa koju ćete tamo upoznati, netko poseban s kojim ćete možda i zabrijati. Ne možemo predvidjeti ni hoćete li izgubiti tokene, strgati narukvicu, hoće li vas netko opljačkati u kampu ili nešto drugo što bi vam moglo pokvariti boravak na Exitu. Sve to čini festival kojim će i ove godine prodefilirati 200 tisuća ljudi, od kojih će se najveći dio ipak dobro provesti te se gotovo sigurno vratiti i 2012. Nadamo se da ćete i vi biti među njima.