DRUGI DAN INMUSICA

Cypress Hill i The Streets demonstrirali moć ritma i rime

23.06.2011 u 18:00

Bionic
Reading

Jučerašnji T-Mobile INmusic festival obilježilo je i repanje – jedno 'klasično' američko i jedno kaotično, indie-rock britansko repanje s bendom, kao i jednim posve golim čovjekom koji je svoje spolovilo uronio u publiku

Nema puno hip hop bendova koji bi u Hrvatskoj mogli nastupati na glavnoj pozornici jednog velikog glazbenog festivala kakav je T-Mobile INmusic. Možda Wu-Tang, Beastie Boys i svakako Cypress Hill, koji su svoju crossover kvalitetu demonstrirali sinoć na Main Stageu, podsjetivši kako ih podjednako vole i 'reperi' i 'rokeri', čak i onda kada im se set sastoji gotovo isključivo od tvrdokornih hip hop stvari.

Osim toga, podsjetili su i na to koliko zapravo imaju hitova u svojoj špajzi – gotovo se cijeli koncert sastojao od kompilacije najvećih singlova iz njihove nekoliko desetljeća duge karijere, pa taman kada biste pomislili da ste već čuli sve što ste očekivali, iskopaju nešto novo što ste zaboravili da postoji još otkada ste kupovinu CD-a zamijenili mp3-cama.

No ako ste Cypress Hill gledali uživo bilo gdje barem jednom u posljednjih deset godina, znali ste da vas čeka upravo to – štoviše, osnovni postav cijele izvedbe uvijek je praktički isti, minus DJ Muggs kojeg na gramofonima sada mijenja DJ Julio G. Osim izbora hitova koji se nadopunjuje svakim izlaskom novog singla, sve ostalo je isto kao i inače, uključujući ne samo perskusionističko podebljavanje temeljne matrice, već i nevjerojatnu energiju koja izvire čak i iz najtvrđih, najmračnijih i u osnovi najnapušenijih stvari. Energija koja dolazi sa scene uravnotežena s je pristojnom reakcijom okupljene mase koja možda i ne zna svaku riječ svake strofe, ali zato zna što znači cimati vratove uz dobar groove

A on se protezao kroz sve klasike – od 'Get 'Em Up', 'When the Shit Goes Down' i 'Kill A Man' preko 'Insane In The Brain' i 'Stoned Is the Way of the Walk' do 'Dr. Greenthumb' i 'A to the K' (koju ne sviraju u SAD-u zbog straha od nasilja), uz pokoji začin mash up eksperimenata (sparivanje Cypress rima iz 'Hole In The Head' s beatom iz 'Vato' Snoop Dogga) te veliko rock-rap finale s 'Rise Up' i 'Rock Superstar'.

Jeste li ikad prije vidjeli crowdsurfing golaća?

Na drugom kraju Jaruna, odmah nakon Cypressa, World Stage nam je 'objasnio' kako to zvuči kada jedan bijeli Britanac zgrabi mikrofon u ruke pa odluči odrepati svoje rime preko podloga koje mu, u maniri klasičnog indie-rocka, slaže prateći živi bend s dodatnim vokalima. No The Streets je sve samo ne rap-rock.

Prvi album 'Original Pirate Material' bio je i ostao jedan od najboljih glazbenih prvijenaca svih vremena, no kako su vremena odmicala, London prekrivale nove i nove jesenje kiše, a jetru Mikea Skinnera natopile nove i nove ispijene pinte piva, tako je i glazba The Streets postala sve manje koherentna i... Pa, privlačna bi bila prava riječ.

No ove večeri ništa od toga nije bio problem jer oružje kojim su se koristili Cypress Hill – parada hitova – u Skinnerovim je rukama bilo dodatno modificirano prearanžiranjem poznatih singlova, poput pretvaranja 'Weak Become Heroes' u gitaristički house ili odlične kombinacije lirsko-melankolične melankolije s komedijom konferanse i žestinom žive svirke. Ukratko, masa je u ekstazi gutala sve što im se serviralo, pretvorivši zajedno sa zvijezdama na pozornici izvedbe 'We Can Never Be Friends', 'Blinded By The Lights', 'Never Went To Church' u neočekivani tulum večeri!

Osim toga, veliki i možda najuspješniji dio šoua čini Skinnerovo nevjerojatno umijeće komuniciranja s publikom, koje je čak dovelo i do nekoliko (barem na ovim prostorima nikad viđenih) iznenađenja. Naime, povučemo li još jednu paralelu sa Cypress Hill, oba su benda svojih sat i pol završila teatralnim skokom frontmena (Sen Dog u jednom, Skinner u drugom slučaju) u publiku na samom kraju šoua.

No The Streets ipak pobjeđuje sa 2:1 jer je uspio nagovoriti jednog muškog člana publike da se popne na pozornicu, skine posve gol i kao takav obavi svoj stage diving/crowd surfing. Simpatije onih koji su ga morali držati na svojim rukama sigurno nije osvojio, ali ako ništa drugo, Skinner zna kako se osvaja YouTube, baš kao što zna kako osvojiti srca onih koji su mu došli pokloniti svoje emocije i rad (svih) svojih udova.

Šteta jedino što se nije udostojao izići na bis, no valjda mu se pivo previše grijalo u backstageu...