POP KULTURA NA JUGU

Budi li se grad Split?

31.03.2012 u 08:47

Bionic
Reading

Potaknuti sve češćim gostovanjima svjetskih rock zvijezda u Splitu, napravili smo svojevrsnu inventuru popkulturne ponude grada Splita, nadopunili je djelovanjem izuzetno aktivnih pojedinaca i k tome dodali neke već postojeće filmske manifestacije. Popis je bio daleko veći od očekivanog. Budi li se to Split ili Zagreb jednostavno ne primjećuje što se događa na jugu?

Stanovnici grada Splita imaju prilike gledati čak tri lokalne TV postaje: TV Jadran, TV Marijan i TV Dalmaciju. Međutim, iako su tri televizijske postaje sa nacionalnom koncesijom (HTV, Nova TV i RTL) daleko gledanije, dođe im na isto. I dok tri lokalne TV postaje na području grada Splita prikazuju lokalne vijesti, tri TV kuće sa nacionalnom koncesijom također prikazuju uglavnom lokalne vijesti ali uglavnom iz Zagreba. I slika stanja stvari u potpunosti je iskrivljena jer stanovnici diljem Hrvatske ne znaju da se išta događa u Splitu dok su stanovnici grada pod Marijanom i te kako svjesni svoje kulturne ponude mada je u centru pažnje uglavnom hrvatska metropola i nemali broj trivijalnih događanja koja zauzimaju medijski prostor. Dovoljno je baciti letimičan pogleda na neke od eminentnih manifestacija, festivala, klubova i izvođača pa odmah postaje jasno da je Split jači no ikada. Krenimo redom. Discotheque Riva pokrenula je 2010.  tvrtka Ritmika i već prve godine poznatu splitsku Rivu pretvorila u jedinstvenu diskoteku u kojoj je te godine nastupio jedan od najznačajnijih DJ-a na svijetu Carl Cox. Petnaest tisuća posjetitelja potvrdit će da je provod bio fantastičan. Godinu dana kasnije, Rivu je okupiralo još više ljudi na nastupu Faithless Sound System uz Fedde le Granda, Felixa de Housecata, Jamesa Zambielu itd. Nastup Iron Maidena na Poljudu 2008. mnogi će pamtiti cijeli život. Spaladium Arena ove bi godine trebala ugostiti Guns'n'Roses The Cult.


Split Film Festival odnosno Međunarodni festival novog filma u svojih je 16 godina postao jedna od značajnijih filmskih manifestacija u ovom dijelu Europe. Ove se godine održava od 15. do 22. rujna. Festival mediteranskog filma jača iz godine u godinu pa će tako ovogodišnje peto izdanje biti uvjerljivo najjače do sada. Ove se godine održava od 5. do 9. lipnja. Dana 21. lipnja, održava se i drugo izdanje sve jačeg Split Blues Festivala. Festival urbane kulture i ekstremnih sportova xSTatic također postaje manifestacija koja privlači u Split ljude sa svih strana svijeta. Ove se godine održava od 18. do 20. svibnja i, osim natjecanja u skateu, BMX-u, uličnoj košarci i break danceu, ponovo će ugostiti mnogobrojne bendove i čitav niz grafitera. Atlantis 2011. doživio je svoje peto izdanje i uz međunarodno skejtersko natjecanje ponovo je ponudio vrhunski glazbeni program s naglaskom na novu scenu pa su tako u Splitu gostovali francusko-američka ekipa cura okupljenih u grupi Uffie, ruski majstori nove škole synth popa Tesla Boy, Gold Panda iz Velike Britanije, kao i Is Tropical DJ set, Bei the Fish iz Makedonije itd. Enter Festival prošle je godine oduševio oko 5.000 razgolićenih posjetitelja koji su plesali u moru na Bačvicama gdje se piće kupovalo na šankovima u moru uz glazbu vrhunskih DJ-a. I ovoga kolovoza spremaju još veći party. Prošle godine je više od 10.000 ljudi svjedočilo nezaboravnom partyju uz vodećeg svjetskog DJ-a Davida Guette koji je ispunio Žnanj kao da je sam Papa ponovo navratio do Splita.


Prije dvije godine u Splitu se otvorio dizajnerski hostel Golly&Bossi na mjestu nekadašnje robne kuće koji je ubrzo postao svojevrsni centar gradskih događanja poput Pecha Kuche koja je svoje prvo splitsko izdanje doživjela upravo u ovom hostelu. Nakon nezaobilaznih klubova poput Quasimoda i O'Hare, krajem prošle godine otvorio se novi klub u Splitu – Minus3. Smješten u atomskom skloništu ispod robne kuće Prima 3, odmah je privukao pažnju atraktivnim programom ugošćujući glazbene zvijezde iz cijelog svijeta. U Splitu se otvorilo i prvo Drive in kino u Hrvatskoj. Gay Pride postaje najvažnija godišnja manifestacija za otvaranje novih horizonata stanovnicima grada Splita i ispitivanje nivoa tolerancije konzervativne, ali radikalne manjine. Istovremeno, TBF ne silazi sa vrhova top ljestvica najznačajnijih hrvatskih izvođača, a u stopu ih slijede ST!llness i u posljednje vrijem sve više Dječaci, a uskoro i odličan rock bend Nopling koji se vraća na scenu novim albumom.  Sinestet Crew okuplja kreativnu ekipu, Gitak TV radi jedinstvene spotove svojim specifičnim humorom, a tu je i Marinko Biskic – prvi hrvatski čokolatjer, vlasnik 'tvornice' začina Nadalina i ponosni frontmen grupe Fon Biskich & Narodno blago. O imenima poput Dragana Lukića Lukyja, Dine Dvornika, Daleke obale, Nene Belana, Gibonnija… da i ne govorimo.


I nakon ovog letimičnog pogleda na popkulturnu ponudu grada Splita, postavlja se pitanje budi li se to grad Split, je li dišpet natjerao ljude da se trgnu ili, po mišljenju nekih njegovih stanovnika, nikada nije ni zaspao. 'U Splitu je uvijek bilo kreativnih snaga i ne bih rekao da ih je danas više nego npr. prije 15-ak godina. Sigurno da represija i primitivci na vlasti potiču na kreaciju, al' toga nam nikad ne fali, a danas je sigurno po tom pitanju puno bolje nego 90-ih. Kerum je lakrdijaš koji privlači pažnju medija, pa se, eto, sad Split stavlja pod povećalo i vide se i druge stvari osim picigina na Baćama, snijega i ispijanja kave na Rivi. Mislim da je uspavanost Splićana posljedica bolesti čovječanstva, a ne neka lokalna iznimka i opet pored svega moglo bi se reć' da je Split i prije Keruma i danas, a bit će i poslije Keruma iznimno kreativan i vitalan grad. Također se ovih dana stječe dojam da se sve više ljudi budi, ali vrlo je moguće da je to zbog dolaska proljeća. Osim toga, zadnjih godina je Splitsko sveučilište dosta naraslo, sve je više studija u gradu i sve manje školaraca odlazi studirati izvan Splita, tako da sigurno i to stvara neku kritičnu masu i doprinosi kretanjima u gradu koji obogaćuju kulturu života', riječi su to Saše Antića, člana grupe TBF, koji se nakon deset godina boravka u Zagrebu nedavno vratio u Split, a nedavno objavio i drugi solo album 'Šporka posla' pod pseudonimom Alejuandro Buendija.

Zanimljivo je da istovremeno gradske vlasti ne pomažu razvoj spomenute scene. Štoviše, lako je moguće da ni ne znaju za većinu ovih manifestacija osim ako ne dođu na naslovnice zbog kojekakvih skandala ili pak kad treba izdati potrebne dozvole koje izdaju teškom mukom. Dizajnerica vizualnih komunikacija i jedna od osoba koja je bila prisutna (ili je još uvijek) u velikoj većini događanja i manifestacija u Splitu je i Marcella Zanki koja se slaže s tom tvrdnjom i za gradske vlasti kaže sljedeće: 'Što se tiče gradskih vlasti… Mislim da nitko tko ozbiljno ulazi u neki projekt ne računa na njih i da su potpuno isključeni iz glava bilo kakvih potencijalnih projekata, jer se zna kako (ne) funkcioniraju. Oni koji se 'bave' vlastima su po meni 'intelektualci' koji ne znaju što će od sebe pa im je jedini posao biti kontra svega, a ništa ne radit' po pitanju bilo čega i jednako su loši skupa s vlastima tako da, da, Split se budi i zaspe zbog dišpeta, ego-tripova, frustracija i tako u krug na kratke periode... Al' nikad konstantno i iz pravih razloga.'


Nela Perković, koncertna promotorica i cyber-aktivistica također je nesklona gradskim vlastima: 'Politička struktura u gradu nema nikakve veze s trenutačnim buđenjem mladih i osnivanjem bendova, također ni s novom poplavom alternativnih mjesta, eventualno u dijelu gdje je trenutačna vlast prezentirana i prezentirala sebe malo primitivnom i kulturno neobrazovanom pa neki kupuju stil, no takvi su ionako kratkoročni.' Ukratko, nema koristi od gradskih vlasti mada im se pruža jedinstvena prilika da neumornim aktivistima i kreativnim pojedincima, koji ne mogu i ne žele mirovati, ma koliko im je to možda u mediteranskim genima, daju vjetar u leđa, detektiraju najčešće kočnice, odčepe uši i pomognu kako god znaju i umiju jer se pred njima nalazi mala vojska ljudi koji Split održava urbanim centrom. Marinko Biskich, dugogodišnji roker, te vlasnik 'tvornice' za proizvodnju čokolade i začina Nadalina, vrlo je objektivan glede života u Splitu: 'Moja generacija često zna veličati 80-e u Splitu pa i ja nostalgično gledam u prošlost, ali kada uključim mozak na racionalni mod, onda stvari izgledaju bitno drukčije izuzev romantike tog vremena koje sada nema, sve ostalo mi kazuje da se sada dešava puno dobrih projekata. U glazbi Đavole, Obalu, Gibu i Dina nasljeđuju i nimalo ne zaostaju TBF, STillnes, Dječaci te u žestini sve bendove iz 80-ih nadjačava bend Đubrivo. Također po brojnosti mladih i neafirmiranih bendova sada je daleko više nego prije i iz garaža se praši. U zadnjih par godina se desilo i to da imamo nekoliko rock klubova s godišnjim programom; tako je klub Quasimodo postao top mjesto izlaska 'urbanih' građana, usprkos čestim upadima policije. Klub O'Hara već tradicionalno uz ostali program radi i festival mladih neafirmiranih bendova Start koji se odvija kroz cijeli zimski period da bi na proljeće dobili finaliste. Ljubitelji bluesa su dobili pravi klub na Bačvicama LegendST. Nedavno je otvoren i klub Minus 3 i već je održano nekoliko vrlo dobrih koncerata. U gradu se svira povremeno na još barem deset manjih mjesta. Život ovih klubova je važan za urbani život građana zbog toga što rade cijele godine, jer ne možemo svesti naš život na par megaspektakla koji se održe tijekom ljeta (Spaladium Arena ili Dischoteque riva). Oni su važni samo u segmentu predstavljanja grada prema van. Pa i tih događanja je bio nemali broj s obzirom na to da je Split grad od 200.000 stanovnika i uništenom privredom i s maksimalnim brojem nezaposlenih. Uz ovako zgaženo gospodarstvo kada su uništene sve tvornice u Dalmaciji, kada su deseci tisuća radnika protjerani iz svojih tvornica na ulicu, kada je planski sve uništeno da nas se od kreativaca i proizvođača pretvori u uslužno-turističke djelatnosti, nivo kulturnih događanja je, zahvaljujući dišpetu manjine, ipak zadržao podnošljivu razinu da Split ostane urban.'

No možda je 'splitsko stanje uma' i aktualni trenutak najbolje sažeo koncertni promotor i booking agent Stanislav Czwik: 'U principu, Split nikad do kraja nije ni zaspao, iako se to iz metropole možda čini tako. Split je uvijek bio budan i živahan i imao svoje lokalne akcije, bendove i manifestacije. Zapravo, najveći razdor između Splita i Zagreba se i sastoji u tome da Zagreb, kao centrala svih bitnih tvrtki, diskografa, nacionalnih medija i institucija u Hrvatskoj, često ne želi gledati dalje od vlastita dvorišta pa se tako događaju apsurdne situacije da više prostora u nekim nacionalnim medijima i televizijama imaju otvaranja raznih butika i kafića u Zagrebu, nego hvalevrijedne kulturne i popkulturne manifestacije i pojave općeg društvenog značaja u ostatku države pa tako i u Splitu. Samo jedan primjer je splitski bend Đubrivo, koji postoji već 18 godina, redovito puni klubove i ima zavidnu bazu fanova, ali nitko od medija ih ne spominje. A splitska scena je oduvijek bila živahna u svakom pogledu i to zapravo nema veze s trenutačnom gradskom vlasti. Ova vlast je samo do kraja razgolitila sve ono što svi već odavno znamo, da nitko na vlasti nije zbog dobrobiti društva u cjelini, nego isključivo zbog vlastite. U Splitu su maske definitivno pale i tko god hoće gledati i razmišljati, jasno mu je da ni u ostatku zemlje nje puno drukčije.'

I što na kraju zaključiti nakon informacija iz prve ruke? Možda vratiti se na početak ovog teksta i podsjetiti na postojanje tri televizijske kuće s nacionalnom koncesijom i urednika na tim televizijama koji ne vide sve ove ljude koji probijaju svojim glavama zidove kako bi ih što manje boljela. Koji ne vide koliko je kreativnih ljudi s minimalnim sredstvima stvorilo manifestacije međunarodnog karaktera kojih se ne bi posramile ni veće metropole. A ne vide to ni urednici tiskanih medija, radiopostaja… Ne vide ni slične ljude iz Pule, Rijeke, Šibenika, Zadra, Osijeka, Varaždina… Pa gdje gledaju? Za početak bi mogli baciti oko na Split.

179441,178318,167706,138020