Tinejdžerska komedija ‘Cura na lošem glasu’ jedno je od ugodnijih iznenađenja ovogodišnje holivudske produkcije. Nije riječ, doduše, o vrhunskom filmu, ali u okvirima svoga žanra svakako je osjetno iznad prosjeka po duhovitosti i šarmu te prije svega po neodoljivom nastupu Emme Stone, 22-godišnje glumice koja ovom ulogom potvrđuje potencijal istinske zvijezde.

Stone glumi Olive, tobože ‘nevidljivu’ gimnazijalku (na početku filma ona u svojoj naraciji kaže da je, kad bi bila zgrada od deset katova, Google Earth uopće ne bi registrirao) koja ne pripada među popularne djevojke, a nema ni dečka; na sve to može se reći - samo u mašti holivudskih scenarista. Olivein se život drastično promijeni nakon što, izbjegavajući priznati svojoj najboljoj prijateljici Rhiannon (Aly Michalka) da je radije provela vikend sama kod kuće nego da s njom ode na logorovanje, izmisli da je izgubila nevinost na spoju s jednim studentom. To njezino ‘priznanje’ dogodi se u školskom zahodu, gdje ih načuje Marianne (Amanda Bynes), zadrta vjernica, koja ‘vijest’ odmah proširi po cijeloj školi, pa dotad ‘neprimjetna’ Olive odjednom dolazi u središte pozornosti. Njezinu novostečenu reputaciju ‘iskusne’ djevojke iskoristi njezin prijatelj Brandon (Dan Byrd), koji je nagovori da odglumi da su se njih dvoje poseksali, kako njega školski kolege više ne bi zlostavljali zato što je gay. Nakon što ta predstava uspije, Olive definitivno stječe reputaciju ‘radodajke’ (na što, između ostalog, aludira originalni naslov filma, ‘Easy A’), pa vidjevši da joj više ionako nitko neće vjerovati da ništa od toga nije istina, odluči ići u drugu krajnost, pristajući glumiti da je spavala s raznim luzerima, koji na taj način podižu svoju popularnost…

 Na tragu velikih teen hitova iz druge polovice devedesetih, ‘Djevojke s Beverly Hillsa’ i ’10 razloga zašto te mrzim’, ‘Cura na lošem glasu’ nadahnuta je jednim klasičnim književnim djelom, romanom Nathaniela Hawthornea ‘Grimizno slovo’. Ipak, dok su navedeni filmovi razmjerno vjerno pratili zaplete iz predložaka Jane Austen, odnosno Shakespearea, autori ‘Cure na lošem glasu’ zaustavili su se na parafraziranju nekih motiva ‘Grimiznog slova’, prije svega na odluku prkosne Olive da si na odjeću našije slovo ‘A’ (adulteress, odnosno preljubnica), koje Hawthorneova junakinja nije svojevoljno nosila.

Pozivanje na klasični predložak zgodna je dosjetka, ali ne i puno više od toga jer scenarista Berta V. Royala i redatelja Willa Glucka očito nije ozbiljnije zanimalo preispitivanje morala i licemjerja suvremenog američkog društva kroz prizmu srednjoškolskog života. Naravno, riječ je o teen komediji, tako da zaista ne treba tražiti neku naročitu ozbiljnost, no kad se već posegnulo za ‘Grimiznim slovom’, ljestvica je time ipak malo povišena. Royal i Gluck u okviru priče kreirali su neke potencijalno zanimljive situacije koje su, međutim, u pravilu razrješili na karikiran način (tipičan primjer za to je podzaplet sa školskom pedagoginjom, koju glumi Lisa Kudrow). Unatoč 'pikantnosti' teme, film je, očekivano, krajnje čedan, što nije samo po sebi zamjerka, ali ipak ostaje dojam da je cjelina mogla biti i malo provokativnija.

Film definitivno nije bez mana, ali, nasreću, Royalov scenarij odlikuje se sasvim pristojnom količinom duhovitih i inteligentnih dijaloga, a redatelj Gluck izlaže priču pitkim, lepršavim stilom. No, ključni faktor za povoljnu ocjenu ‘Cure na lošem glasu’ svakako je Emma Stone. Nakon zapaženih pojavljivanja u hitovima ‘Superbad’ i ‘Dobro došli u zemlju zombija’, Stone se u ovom filmu potvrđuje kao vjerojatno najintrigantnija nova holivudska glumica, koja imponira spojem inteligencije i nesvakidašnje prirodnog šarma te finim komičarskom instinktom, a nimalo joj, naravno, ne odmaže ni njezina ne sasvim klasična, ali nesporna ljepota. Naravno, za konačni dojam o njezinim perspektivama još je rano, jer se tek treba dokazati u dramskim ulogama, no čini se da je na dobrom putu da se uvrsti među velike ženske zvijezde desetljeća koje započinje.