O Veljku Bulajiću dovoljno je reći nekoliko detalja: snimio je vjerojatno najveći spektakl jugoslavenske kinematografije, bio je nominiran za Oscara, plakat za film izradio mu je ni više ni manje nego Pablo Picasso. Sve su ovo atributi koji idu uz najpoznatiji Bulajićev film 'Bitka na Neretvi', jedan od najskupljih ne-holivudskih filmova svog vremena u svijetu, što pokazuje da je njegov redatelj doista pomicao granice. No, već je svojim prvim filmom 'Vlak bez voznog reda' dobio Zlatnu arenu, a danas posve nevjerojatno zvuči da je Veljko Bulajić sa svojim prvijencem uvršten u glavni program festivala u Cannesu.

Na festivalu u Puli s tri je od svoja prva četiri filma dobio glavne nagrade – jedna od njih za jedan od svojih ponajboljih filmova 'Uzavreli grad' (počasna projekcija u Motovunu podsjetit će upravo na ovaj film). U gotovo šest desetljeća neprekinute karijere Veljko Bulajić snimio je dvanaest dugometražnih igranih filmova.

Lordan Zafranović je filmove snimao praktički cijeli život. Najprije u splitskom Kino-klubu radi niz kratkih i eksperimentalnih filmova koji mu s nepune dvadeset i dvije godine donose zvanje majstora amaterskog filma. Školovao se među najboljima, na praškoj FAMU u klasi oskarovca Elmara Klosa.

Najviše je priznanja zaslužio svojom ratnom trilogijom, u kojoj je kruna prva u nizu 'Okupacija u 26 slika', film koji je svoj zapaženi domaći i međunarodni uspjeh potvrdio prikazivanjem u glavnoj selekciji festivala u Cannesu (to je ujedno posljednjih hrvatski film koji je uvršten na ovaj prestižni festival). Ratna trilogija donijela je Zafranoviću i niz osporavatelja i to je ono što je također konstanta njegova rada – priznanja, uspjesi, ali i osporavanja. Svojim stalnim istraživanjem tamnih strana ljudske prirode i ljudskih odnosa, proizveo je opus filmova koji nerijetko izazivaju nelagodu. Kada se svi zajedno zbroje – više od osamdeset naslova.

Plodni opusi, rekordne gledanosti, veliki festivali, suradnja s najvećim glumačkim imenima, ali i kontroverze, usponi i padovi – sve to čini bogate karijere dvojice vodećih redatelja naše kinematografije. Toj ustrajnosti da 'i u dobru i zlu' ostanu vjerni svojoj filmskoj misiji, Motovun Film Festival odaje priznanje nagradom '50 godina'.

Svečanost dodjele održat će se u okviru Motovun Film Festivala, na kojem će dvojica redatelja biti počasni gosti.

Prvi dobitnici nagrade 50 godina bili su Branko Bauer i Tomislav Pinter (1999), a od onda do danas ovo su priznanje primili: Vatroslav Mimica (2000), Borivoj Dovniković Bordo (2001), Radojka Tanhofer i Ivanka Forenbacher (2001) Fedor Škubonja (2002), Relja Bašić (2003), Zvonimir Berkovič (2004), Želimir Zagotta, Željko Senečić i Duško Jeričević (2005), Semka Sokolović Bertok i Vanja Drach (2006), Marija Kohn (2007) Šime Šimatović (2007), Mija Oremović (2008), Nedjeljko Dragić (2009), Ivo Krištof (2010), Miljenko Prohaska (2011).