ŠUTLJIVCI I BRBLJAVICE

Zašto dječaci šute o problemima, a cure ne prestaju govoriti

24.08.2011 u 09:16

Bionic
Reading

Muškarci ne vole raspravljati o svojim problemima, što zna ljutiti njihove bolje polovice, a ta navika počinje, čini se, u djetinjstvu

Nova studija tvrdi da većina muškarca nije sramežljiva kad je riječ o potrebi da dijele svoje osjećaje: oni jednostavno ne vide smisla u glasnom objavljivanju svojih stanja. Djevojčice vjeruju, naime, da će se od beskonačnih razgovora o svojim problemima osjećati bolje, dječaci misle da je to čisti gubitak

vremena te da je ta strategija 'čudna', piše Daily Mail citirajući američki tim znanstvenika koji tvrde da je takvo ponašanje naučeno u djetinjstvu. Dr. Amanda Rose sa Sveučilišta u Missouriju provela je četiri studije u koje je bilo uključeno gotovo 2.000 djece i tinejdžera.

'Godina su popularni psiholozi insistirali na tezi da bi dječaci i muškarci rado razgovarali o svojim problemima, ali da ih priječe strahovi da će se pokazati slabi i da će se osramotiti', kaže dr. Rose: 'Ipak, kad smo pitali mlade ljude kako se osjećaju kad raspravljaju o svojim osjećajima, dječaci nisu pokazali da se srame više od djevojčica. Umjesto toga, dječaci su većinom odgovarali da ne vide raspravu o problemima kao posebno korisnu aktivnost.'

Ovi zaključci, drži dr. Rose, mogu objasniti zašto muškarci i žene imaju različit pristup kad rješavaju probleme u odnosima.
'Žene tjeraju svoje partnere da podijele brige s njima jer očekuju da će se od razgovora ljudi osjećati bolje', kaže.
No njihovi partneri nisu zainteresirani za to i očekuju da će se bolje osjećati koristeći druge mehanizme.

Muškarci možda smatraju da će razgovor o problemima njihove probleme učiniti većima, pa se uključuju u druge aktivnosti kako bi odvratili pozornost s problema.
U prethodnoj je studiji dr. Rose pokazala da stalno otvaranje problema čini djevojčice, a ne dječake, sklonije tjeskobi i depresiji:

'Ovo je posebno očito kod problema koje djevojčice ne mogu kontrolirati, primjerice voli li ih određena djevojčica, hoće li biti pozvane na zabavu na koju su pozvana sva omiljena djeca.' Dr. Rose tvrdi da bi roditelji trebali dječake ohrabrivati da shvate da je razgovor ponekad koristan, a istodobno djevojčice treba uputiti da nije pametno stalno inzistirati i raspravljati o istom problemu.