Prvotno dizajnirane za muškarce, povišene potpetice su imale vrlo praktičnu svrhu, a nosili su ih već u desetom stoljeću perzijski ratnici konjanici.

'Peta im je pomogla da budu stabilniji dok stoje u stremenu i ciljaju lukom i strijelama neprijatelja', objašnjava Elizabeth Semmelhack iz Bata muzeja cipela u Torontu.

Na ovaj način povišene potpetice na svojim čizmama i danas koriste kauboji.

S vremenom su se pojavile i na cipelama muških aristokrata širom Europe, a tek od sredine 17. stoljeća dovodi ih se u vezu s navodno 'ženskim' osobinama poput lakomislenosti, pa postaju i dio ženske obuće.

Sve do sredine 20. stoljeća bile su zdepaste, ali nakon Drugog svjetskog rata materijali i tehnike korišteni u zrakoplovnom inženjerstvu ulaze u dizajn i industriju obuće što omogućava nastanak štikle.

Duga i tanka peta zahtijeva tanku metalnu jezgru, dovoljno jaku da nosi težinu korisnika, ali i dovoljno fleksibilnu da u cipeli omogući kretanje.

Otkad je štikla nastala, obućari i korisnici teže pronalasku visoke pete koja će uz to biti i udobna za nošenje, jer zbog kuta stopala koji nastaje nošenjem visokih peta sva težina tijela pada na vrlo malu površinu stopala.

Joan Oloff, dizajnerica cipela koja pažnju posvećuje deformacijama stopala, unutrašnjost svoje obuće oblaže memorijskom pjenom koja apsorbira šok svakog bolnog koraka, a potplat njezinih cipela dizajniran je tako da podupire luk stopala i tako ravnomjernije raspoređuje težinu korisnika.

Poduzetnica Antonia Saint Dunbar izrađuje cipele s umetcima za pete i trakicama koji sprječavaju klizanje stopala unutar cipele, što često rezultira žuljevima.

Stopala su jedinstvena i rijetko se savršeno podudaraju sa standardnim veličinama, a problem sa štikalma je još izraženiji jer visoka peta mijenja kut stopala i dodatno mijenja njihov oblik.

Ovom je problemu Sandra Gault pokušala doskočiti razvojem aplikacije za izradu 3D slika stopala pomoću kojih je moguće stvoriti savršeno oblikovane cipele.

Sve veći broj tvrtki koje izrađuje cipele nude modele s podesivim potpeticama: pet centimetara za ured, deset centimetara za noćni provod i nula centimetara za bezbolniji povratak kući.

Spomenute opcije nisu baš najjeftinije pa zaljubljenice u visoku petu pribjegavaju raznim trikovima. Neke koriste anestetički učinak botoksa i ubrizgavaju ga u stopala.

One manje sklone kemijskim pomagalima radije će odabrati trik povezivanja trećeg i četvrtog nožnog prsta ljepljivom trakom, tim više što one koje su ga isprobale daju pozitivne komentare.

Ako vam se ništa od navedenog ne čini kao rješenje za bolnu cijenu ženstvenosti, nećete pogriješiti ako prednost date udobnosti. Britanke su to već učinile pa je 2016. godine prvi put prodano više ženskih tenisica nego štikli s visokim petama.