VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (30. studenoga)

30.11.2009 u 09:00

Bionic
Reading

Na stranicama Teena svakog tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Draga redakcijo Teena, pisala sam vam nekoliko par puta i uvijek ste mi pomogli. Međutim, ovaj put imam veće probleme nego prije. Naime, moj prvi problem su moji roditelji, brat i sestra.
Prvi sam razred gimnazije i nisam se još sasvim uklopila u taj tempo srednje škole. Sestra mi često nabija na nos to što ne učim baš najbolje u školi, a najgore je to što je ona pala u prvom razredu gimnazije. Govorim joj da se trudim ispraviti ocjene i da meni nema potrebe to stalno nabijati na nos jer je i ona pala, a ja sam puno bolja. No, ništa ne vrijedi. Brat je mlađi i često me tuče. Moja mama to sve zna, ali ništa ne poduzima. Uvijek mene krivi za sve. Tata me ne razumije, a i kad bih mu rekla kako stvari stoje, on bi samo psovao po kući i pokušavao to na takav način riješiti. Zapravo, nekada je to bolje rješavao, ali s obzirom na ekonomsku krizu, stvari su se dosta promijenile. Moji roditelji misle da je sve u novcu i da će stvari riješiti novim mobitelom, računalom, novim krpicama itd. Nekada je to palilo, ali sada imam 15 godina i stvari mi postaju jasnije. Skoro sam došla do faze da sam pokušala oduzeti si život. Pokušavala sam im objasniti da mi svi zapravo imamo obiteljske probleme te da to itekako utječe na moje učenje. Često krenem učiti i sjetim se kako zapravo živim i suze same krenu. Poslije toga zaspim, a gradivo ostane nenaučeno. Nitko me ne razumije. Znam da postoje faze kad te nitko ne razumije, ali u ovoj mojoj kući nitko nema razumijevanja.
Zbilja ne znam što napraviti. Prijateljica mi je savjetovala da šutim dok oni dižu paniku i kritiziraju me te da s bratom i sestrom pokušam razgovarati na lijep način. Pokušala sam! Bilo bi sve dobro da se oni meni bar malo pokušaju prilagoditi, a ne samo ja njima. Nije upalilo! Pokušala sam i histerizirati i u suzama objašnjavati kako mi je. Ni to nije upalilo. Nemam više ideja kako to riješiti. Mislila sam da možda trebam prekinuti bilo kakav kontakt s njima, ali ne znam bi li to upalilo. Pomozite mi na ma koji način. Kako da se postavim prema roditeljima, bratu i sestri ?

Drugi moj problem je ljubav. Volim jednog dečka vec duže vrijeme. On ima curu. Shvatila sam što mi znači tek kad sam ga izgubila. On zna da mi se sviđa. Skoro sam čula da se jednom raspitivao za mene. Nedavno je prekinuo s curom i htio je mene pitati da izađemo, ali nekako su ipak uspio pomiriti s njom. Taj dečki mi zbilja puno znači.
Zbog toga sam počela sebe zapostavljati. Svejedno mi je kako ću se obući, hoću li se našminkati, hoću li ustati s podočnjacima na licu, hoću li ikada biti ona stara cura koja je držala do sebe i imala iskren osmijeh. Svejedno mi je kad znam da on nije sa mnom. U posljednje vrijeme imam fobiju od svoje debljine. Osjećam se napuhnuto. Najgore je što unatoč tome utjehu pronalazim u hrani, Coca-Coli i slasticama. Željela bih nekako privući njegovu pozornost. Primijetila sam par puta kako me slatko gleda. Njegov prijatelj mi je kroz priču pokušao reći da se on nalazi između dvije vatre. Poslije sam shvatila da je htio reći da mu se obje sviđamo. Osjećam da imam šansi kod njega, ali nikako da se saberem i krenem u nove pobjede.
Vi ste mi jedina nada. Treba mi stručan odgovor, pomozite, molim vas!


Redakcija Teena:
Prvo da odmah naglasimo da mi ne dajemo stručne odgovore jer uopće nismo stručnjaci u psihologiji. Mi ovdje slušamo pažljivo, suosjećamo najbolje što možemo, razumijemo svaku muku i pokušavamo dati podršku najviše što možemo, pa ćemo to učiniti i za tebe. Nama uopće nije čudno da se ne uspijevaš sabrati i da se mučiš s kaosom koji se svako malo zavrti u tvojoj obitelji. Nažalost, čini nam se da u tvojoj obitelji vladaju zabrinjavajuće loše životne okolnosti iz kojih proistječe sva nesređenost u svakome od vas. Nered, onaj životni, kao i svaki drugi uzrokuje nakupine loše energije koja se samo slaže i akumulira, bez šanse da udahneš mirno i duboko, zadovoljan što si u ravnoteži nekih osnovnih stvari. Kod vas je nesređenost tolika da svi osjećate posljedice, a vidimo da su one prilično žestoke, ako se već priča o padanju razreda, fizičkom zlostavljanju, zanemarivanju povjerenog problema, lošim ocjenama i da ne nabrajamo. Sav nered u odnosima koji vladaju u vašoj obitelji su uzrokovale nakupine loše energije koja će teško dopustiti onoj pozitivnoj da prevlada. Zato se ti mučiš u svojim osobnim širim i užim krugovima pakla iz kojih ne vidiš izlaz. Priznajemo, zbilja ti nije lako. Valjajući se u ovakvim naslagama muke i nereda, ni ne možeš očekivati da ćeš znati ili moći zauzeti stav pobjednika koji ima snage izboriti se i dobiti ono što želi. Znači, bespredmetno je pokušavati izolirano rješavati bilo koji od problema koji su ti se lančano privezali za sadašnji trenutak, kad je ono osnovno što moraš napraviti - povratiti snagu i vjeru u sebe. Tek kada to obaviš, moći ćeš se posvetiti svakom dijelu svojeg života i raditi na tome da ga središ, dio po dio. Mi uvijek kažemo da čovjek ima osnovnu obvezu u životu, a ta je da nauči i želi pomoći samom sebi. Ti si, vidimo, uložila znatan trud kako bi dala do znanja ljudima do kojih ti je stalo da patiš i da probate to riješiti zajedno.

Dakle, imao sam curu dvije godine i mjesec dana. Sve je bilo super, odlazio sam k njoj doma, njezini su me zavoljeli i moji nju i onda je sve puklo. Odjednom! Klela mi se životom da me nikad neće ostaviti ni povrijediti, zajedno smo bili i na moru i odlično smo se provodili.
Sad mi kaže da me ne voli i da ne želi čuti za mene. Traži da je pustim na miru kad je zovem, ne želi razgovarati, ne odgovara na poruke i isključi mobitel. Doma je ne želim zvati jer me je već sram i uvijek mi se javi njezina sestra blizanka i kaže da je nema. Dosad nije mogla u ove dvije godine bez mene dvije minute, a sad traži da je pustim na miru! Kad je pitam zašto ne želi sa mnom više, kazala mi je da se nisam dovoljno potrudio za nju. Meni je jako stalo do nje i zamolio bih vas za pomoć. Jednostavno ne mogu bez nje, a ona govori da me ne voli, ali ja nju poznam dovoljno da znam da je nešto drugo u pitanju i bojim se da je netko nije 'napuntao' o meni.
Ne znam što napraviti i kako doći do nje da nasamo razgovaramo. Više nemam ideja. Kupio sam joj nekoliko buketa, pisao pisma, napravio video od naših zajedničkih fotografija, ali ona svejedno ne želi čuti za mene. Molim vas da mi pomognete.

Redakcija Teena: Iskreno da ti kažemo, nama ti je šutnja u jednoj vezi, bilo kojeg tipa, vrlo luzerski potez, ma kakav razlog te šutnje bio. Ne znamo zašto se tvoja djevojka odjednom i iznenada odlučila igrati (pre)gluhih telefona, ali ma kakav razlog za to bio, nama je to ipak nezrelo i kukavički. Čini nam se blesavim da dvije godine guraš vrlo intenzivnu vezu, da bi onda na naglo zašutio i odbio bilo kakav kontakt kao da si nositelj virusa opće zaraze neizlječivog tipa. Ma što bilo u pitanju, moramo reći da nam se njezino ponašanje nimalo ne sviđa, a ne bi se trebalo ni tebi. Iskreno, čini nam se da si učinio dovoljno da joj pokažeš koliko i na kakav način ti je stalo. I ne samo to, nego si joj ujedno pokazao i da ti je stalo da rješavate probleme na zreo način kad se isti pojave - razgovorom. Ona je odlučila da sve to nije dovoljno. OK, što onda preostaje dalje nakon što si 98 posto poteza već povukao? Ostaje ti ona očajnička dva posto u koja ti spadaju tri stvari koje ti ipak ne bismo preporučili - preklinjanje, klečanje i puzanje. Naš savjet ti je (ipak) - ne, ne i ne! Ne možeš ni klečati, ni preklinjati, ni puzati zbog grijeha za koji ni ne znaš da si ga počinio. I ne možeš dozvoliti nekome da te samo tako odreže i prebriše bez objašnjenja. Pogotovo ne nakon dvije pune godine intime i bliskosti. Nama se ipak čini da je grijeh ovaj put na njezinoj strani. Zato ti savjetujemo nešto suprotno od znoja i truda, uključi petu razinu - ponos. Znamo da ti je šok da te netko samo tako otkači iz svog života, znamo da je prvi poriv u takvoj situaciji boriti se i ne pustiti tu osobu samo tako, no, ti nisi u situaciji koja bi od zrele reakcije dobila istu takvu. Ti si od svih svojih zrelih, poštenih i hrabrih poteza dobio nezrele, još nezrelije i turbo kukavičke. Pa, onda bi se zapravo trebao povući i neka joj bude kako je (za)željela. Možda se ona hrani tvojim trudom, pa bi joj ga mogao uskratiti kao super feeling. Možda će njoj biti šok kada vidi da se lako može odustati i od nje. Ako je to dobro ne prodrma, onda zbilja moramo reći da te nije vrijedna. Svatko u jednoj vezi polaže ispit zrelosti. Mi mislimo da si ti svoj položio. Ona (zasad) - ne! Sve daljnje odluke su sada na tebi. Mi ti želimo da povučeš pravi potez.

Upoznala sam jednog dečka, dugo smo se kuhali, ali on je uvijek bio čudan – malo bi, malo ne bi. Rekla sam mu da želim znati hoće li vezu sa mnom ili da jednostavno ostanemo prijatelji. On je izabrao prijateljstvo i sve OK, ja sam to prihvatila.
Par dana kasnije saznajem da se javio i mojoj najboljoj frendici, ali navodno on nije znao da smo nas dvije tako dobre. On ne zna da sam je to saznala, a ona zna. Uglavnom, to je bilo igrom slučaja jer mi nije nitko rekao. Sve me je to jako povrijedilo, od njih oboje, ali možda malo više od frendice jer ona nije sigurno znala da se mi barimo.
Nisam htjela jer ni sama nisam znala na čemu sam. Ipak, usprkos svemu (slutila je da nešto ima), dala mu je broj i odgovarala mu na poruke. Kada sam vidjela poruke, bile su iste kao što je meni pisao. Rekla sam joj i ljuta sam bila na njega. Nakon toga više nisam imala puno kontakt s njim. Nekad bi mi se javio preko MSN-a, našao je bio i novu curu. Nije mi bilo ni krivo ni teško, nisam mislila na njega, prebrodila sam to i imala sam drugog dečka. Ali bilo mi je bezveze što mi piše, a ima curu. Mislim nije mi se nabacivao, ali ipak smo imali nešto prije. Nije trebao nikako, a bilo mi je glupo zbog te cure, često me je pozivao da dođem u klub gdje je on svirao. Kako je vijeme odmicalo, sve češće smo se čuli. Zatim je prekinuo s curom i javljao mi se baš često. Ipak ostala sam ledena jer, iskreno, bilo mi je svejedno. Nisam se htjela zanositi. Jednom me je izgubio i više nikad me neće imati, pomislila sam. Pitao me jednom jesam li za vezu na daljinu (samo da napomenem, živimo u udaljenim gradovima, ali ljeti on dolazi u grad odakle sam ja, a sad studiram u drugom gradu).
Našao je novu curu u svom gradu, ali javljao mi se i stalno upucavao. Jednom sam mu rekla da ću se zaljubiti u jednog momka, a on mi je počeo pričati o bivšoj, da ga je povrijedila, zatim o sadašnjoj curi, da je ne voli, da mu ne paše. Pričao mi je o bivšoj dok ja na kraju nisam rekla da nisam zaljubljena i da se ne želim zaljubiti u ovog momka.
Pričao mu je o bivšoj, da bi se možda pomirio, dok nisam mu to rekla. Onda me zvao, pričao da je ne želi više čuti, ništa ne želi. Slao mi je poruke, zvao me... Pričali smo po 45 minuta, nekad me je znao pitati vidim li mu bivšu, pa bi mi
onda napisao da je neće više, prekinuo je i sa sadašnjom curom. Otvorili smo se jedno drugom, došli smo do zaključka da smo super prijatelji, ali da postoji privlačnost između nas. Znali smo pričati kao da smo par. Kad sam pitala zašto nije htio sa mnom prije, odgovorio mi je da me nije želio povrijediti i da sam mu se sviđala. Ali nije mogao. Iskreno, mislim da to ima veze i s godinama jer sam pet godina mlađa od njega. Meni to ne smeta, ali mislim da njemu smeta. Sad pričamo sve jedno drugom, ali kad me nazove i završimo razgovor, nedostaje mi. Ne mogu reći jesam li zaljubljena u njega, ali čudan je osjećaj jer mi zbilja fali.

Rekla sam mu jednom da mi je privlačan. Jednom me je pitao je li mi drago što je slobodan. Rekla sam mu u šali: 'Daaaa, da znaš kako mi je srce velikooo sad od sreće!' Smijali smo se i zezali, ali ne znam, svejedno mi je je li slobodan ili nije. Priznao mi je da mu se sviđam, želi da mu šaljem slike i uvijek mi daje komplimente i govori mi da sam super. Nekad ne znam ni sama što da osjećam, a dogovorili smo se da će mi doći u posjet i da ćemo izaći.

Želim čuti vaše mišljenje o svemu tome. Možda bih se trebala udaljiti od njega. Ne znam što napraviti, stvarno mi nekad nedostaje. Svejedno se bojim što će biti kad se vidimo jer znali smo pričati kako bismo se mazili i ljubili. Bojim se biti opet povrijeđena, tako da ne znam što napraviti.
Savjetujte mi nešto. Željela bih čuti i vaše mišljenje, bilo što, ne znam što on želi ni što bih ja…
Vidi li nas on kao prijatelje ili nešto više? Ne usudim se pitati jer možda ni ja ne osjećam to što nekad mislim. Postoje li muško-ženska prijateljstva? Kako znati prelazi li to u nešto više? Npr. nedavno mi napisao kako ga bari neka cura, slao mi je i slike. Pitala sam ga
sviđa li mu se, on ništa, ja opet pitam isto, on šuti. Napisao mi je da mu se sviđa. Ona je umiljata, živi u drugoj državi, pa smo se zezali da će on ići i da će meni naći nekog tamo. Ne razumijem što sve to znači. Nadam se vašem odgovoru i unaprijed zahvaljujem. Lijep pozdrav!

Miss B

Redakcija Teena: Imamo neki osjećaj, od kojeg se loše naježiš, da ovako izgleda kad te ulovi vrtlog u nekoj rijeci, pa te malo povuče na dno, a onda izbaci opet na površinu. U svakom slučaju, ne da nemaš pod kontrolom ništa što se tebe same tiče, nego je to čista drama. A čovjek bi ipak trebao biti u kontroli sebe samog. Nama se čini da te taj dečko vrlo lukavo vrti u svojem vrtlogu želja i dobiva od tebe pažnju koja mu, jednako tako, treba kao žednom vode. Osim toga, on voli i osjećaj moći koji ima nad nekim i to one koja mu ulijeva sigurnost u sebe da će dobiti sve što poželi, kada poželi i na način koji poželi. Jednom riječju, vrti te oko prsta kako god i kada god poželi. Loše, loše, loše! I to po tebe! To nije prijateljstvo, to nije sviđanje, to je kontrola i moć. I to je loše. Naravno da si zbunjena kada te u jednom trenutku vrti oko vašeg sviđanja, a u drugom oko sviđanja prema nekoj sasvim drugoj curi i još s tobom prisno dijeli te osjećaje. Vrlo proračunato, vrlo lukavo i vrlo prepredeno. Neki bi to nazvali paukovom mrežom u koju, kada uletiš, samo se koprcaš dok te pauk na kraju ne zgrabi i od tebe ostavi samo praznu ljušturu. Mi mislimo da bi se trebala početi svim snagama koprcati da se izvučeš iz ove privlačne paukove mreže u koju se zavlačiš sve dublje i dublje. Zaslužila si čistu situaciju i to sada moraš riješiti sa sobom, pa onda i tražiti od života. No, to je svakako posao koji sama moraš odraditi i potez koji samostalno moraš povući. Mi znamo da ćeš ti to znati. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.