Xlab

Stručnjaci Dječje bolnice Srebrnjak otkrivaju: Četiri glavna kanala kojima smo izloženi mikroplastici

Procjenjuje se da smo od pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je počela masovna proizvodnja plastike, sve do danas proizveli nevjerojatnih 8.3 milijarde tona nove plastike. Još je možda nevjerojatnije da je čak 75% sve plastike ikad proizvedene danas – otpad. Naime, iako se ulažu veliki napori u dizanje svijesti o važnosti cirkularne ekonomije, još uvijek recikliramo tek 9% plastike. Ostalih 91% na ovaj ili onaj način završi u okolišu i s vremenom postaje mikroplastika.

S obzirom na količinu plastike koja cirkulira planetom, nitko nije bio pretjerano iznenađen kada su prvi put pronađene čestice mikroplastike u morskim životinjama. Međutim, zabrinutost je ipak izazvala, posebno kod ljubitelja dagnji, studija s početka 21. stoljeća, koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Ghentu. U njoj je iznesen podatak da prosječni Belgijac godišnje pojede više od 11 tisuća komadića mikroplastike samo zahvaljujući konzumaciji njihova nacionalnog specijaliteta dagnji.

Danas pak znamo da nije samo konzumacija morskih plodova put kojim mikroplastika i nanoplastika može ući u ljudski organizam. Nedavna istraživanja pokazuju, a potvrđeno je i u posljednjem WHO-ovu izvještaju o mikroplastici, da je ona sveprisutna te da smo joj izloženi uvijek i svugdje.

Kako točno, kojim putevima i u kojim količinama mikroplastika i nanoplastika ulaze u ljudski organizam, upravo proučavaju – hrvatski znanstvenici. Istraživački tim Dječje bolnice Srebrnjak – sedmero liječnika i znanstvenika na čelu s prof. dr. sc. Mirjanom Turkalj – prvi je u svijetu koji će zajedno s istraživačima iz još sedam zemalja odgovoriti na pitanje kako čestice plastike utječu na zdravlje ljudi i jesu li jedan od uzroka drastičnog rasta prevalencije alergija i astme.

U laboratorijskim ispitivanjima pokazalo se, naime, da čestice mikroplastike mogu izazvati oštećenja ljudskih stanica, ali dosad nije bilo epidemioloških studija na velikim populacijama ljudi koje bi dokazale vezu između izlaganja česticama mikroplastike i utjecaja na zdravlje. ‘Čestice mikroplastike i nanoplastike nalaze se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku koji udišemo, no još ne znamo koliko su opasne po ljudsko zdravlje. Mi ćemo pokušati procijeniti gdje te čestice završavaju u našim tijelima nakon udisanja i unosa, a ti će nam rezultati pomoći da shvatimo učinke mikroplastike na ljudsko zdravlje’, kaže dr. Turkalj, voditeljica Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske dobi u Dječjoj bolnici Srebrnjak i dodaje: ‘Do 2025. gotovo polovica stanovnika EU-a imat će barem jednu kroničnu alergiju. Je li to povezano s mikroplastikom?’

Dječja bolnica Srebrnjak i kolege iz još 11 europskih istraživačkih ustanova u sklopu EU projekta Imptox do sredine 2025. imat će rezultate ove dugotrajne kliničke studije, a hrvatski istraživači provest će ispitivanja kod djece s alergijama u dobi od 6 do 18 godina u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu. Razvit će i alate za preciznu karakterizaciju i kvantifikaciju mikroplastike i nanoplastike kako bismo bolje razumjeli načine na koje ona utječe na naše zdravlje. Kako bi se proučili potencijalni učinci mikroplastike i nanoplastike na razvoj alergija, u međunarodnom multidisciplinarnom timu nalaze se stručnjaci iz područja prehrambene kemije, onečišćivača hrane, kemije polimera i metala, toksikologije, kliničke imunologije i alergije te raznih “omika”, znanosti koje se bave sveobuhvatnom analizom molekula koje čine stanice živih organizama.

O tome na koje smo sve načine izloženi mikroplastici, gdje se mikroplastika sve nalazi i kako možemo ocijeniti kolika je naša izloženost za X-Lab – expert research hub JGL-a – otkrivaju članovi zagrebačkog tima – biotehnolog Marcel Lipej te Sandra Mijač, magistra kliničkog nutricionizma.

 

NA KOJE SMO SVE NAČINE IZLOŽENI MIKROPLASTICI?

Mikroplastika i nanoplastika (MNP) u naš organizam ulaze na dva načina, primarnim i sekundarnim rutama. Kada govorimo o primarnoj ruti, mislimo na izravnu izloženost mikroplastici, i to primjenom proizvoda koji sadrže mikroplastiku kao sastojak, kao što je to slučaj s određenim kozmetičkim proizvodima.

Sekundarna se ruta izloženosti odnosi na neizravnu izloženost mikroplastici, i to putem onečišćene hrane, vode ili zraka. U ovom slučaju mikroplastika u organizam ne dolazi izravno, nego neizravno, udisanjem ili putem drugih proizvoda i namirnica u kojima se nalazi, a u koje nije dospjela “namjerno” nego iz onečišćenog okoliša.

ČETIRI GLAVNE RUTE IZLOŽENOSTI MIKROPLASTICI

Hrana i piće
Jedan je od glavnih načina unosa mikroplastike i nanoplastike u organizam konzumacija hrane i pića koja sadrže mikroskopske čestice plastike. One mogu biti prisutne u morskoj hrani poput ribe i školjki izloženih onečišćenju plastikom, kao i u vodi iz slavine koju pijemo. Također, prisutna je i u vodi flaširanoj u plastičnim bocama.

Zrak
Sitne čestice mikroplastike, odnosno nanoplastike možemo i udahnuti. One u zraku mogu biti prisutne kao rezultat raspadanja većih plastičnih predmeta ili nusproizvod otpadnih postrojenja. Udisanje je mikroplastike identificirano kao posebno značajna ruta izloženosti. Najveća količina mikroplastike u naš organizam uđe upravo zrakom koji udišemo.

Kozmetika i osobna njega
U kozmetičkim je proizvodima poput pilinga, gelova za tuširanje i pasta za zube mikroplastika nerijetko jedan od sastojaka. Primjenom ovakvih proizvoda ona završava u otpadnim vodama i tako dospijeva u okoliš, a zatim i u naš organizam.

Dermalni kontakt
Ovakav tip izloženosti sam po sebi ne predstavlja značajan zdravstveni rizik, a do njega dolazi ako pojedinci dotaknu svoje lice (ili neki drugi dio tijela) nakon kontakta s onečišćenim površinama. Mikroplastika koja se prenosi zrakom također dolazi u doticaj i s našom kožom.

NA KOJI NAČIN MOŽEMO PROCIJENITI NEČIJU IZLOŽENOST MIKROPLASTICI?

Nažalost, neki standardni upitnici za procjenu izloženosti mikroplastici i nanoplastici još uvijek ne postoje – upravo je to jedan od naših zadataka u sklopu projekta Imptox; izrada i standardizacija upitnika koji će nam pomoći u razumijevanju odnosa između izloženosti mikroplastici i nanoplastici te alergijskih bolesti kod djece. Procjena je izloženosti kod pojedinca složen proces, a ovo je pet glavnih metoda koje se mogu pritom primijeniti:

1.

Analiza prehrambenih navika

Jedan je od glavnih izvora mikroplastike u ljudskom tijelu hrana. Procjena prehrambenih navika osobe koja uključuje analizu vrsta namirnica koje pojedinac konzumira te način na koji su one pripremljene i skladištene može pružiti uvid u potencijalnu izloženost mikroplastici putem hrane.

2.

Istraživanje radnog okruženja

Osobe koje rade u industriji plastike, recikliranja otpada ili drugim srodnim djelatnostima mogu biti izložene većim količinama mikroplastike. Analiza radnog okruženja uz procjenu procesa rada, mjera sigurnosti i upotrebe zaštitne opreme jedan je od načina na koji možemo procijeniti izloženosti mikroplastici.

3.

Praćenje zraka i vode

Mikroplastika i nanoplastika mogu se nalaziti u zraku i vodi, pogotovo u okolišima onečišćenima plastikom. Praćenje koncentracija mikroplastike u zraku i vodi na određenim lokacijama može nam pružiti informacije o potencijalnoj izloženosti pojedinca.

4.

Analiza uzoraka tjelesnih tekućina

Analiza izmeta, sadržaja iskašljaja (inducirani sputum) i kondenzata izdaha može nam pružiti kvantitativne podatke o prisutnosti mikroplastike kod pojedinca i tako nam pomoći u procjeni izloženosti.

5.

Ankete i upitnici

Ankete i upitnici mogu biti korisni u prikupljanju informacija o ponašanju i navikama pojedinaca koje mogu upozoravati na potencijalnu izloženost mikroplastici. Pitanja mogu obuhvaćati upotrebu plastičnih proizvoda, način pripreme hrane, korištenje kozmetike s mikrozrncima i slično.

FACT CHECK
UZROKUJU LI RAZLIČITE VRSTE I OBLICI MIKROPLASTIKE RAZLIČITE TIPOVE ŠTETE?

Različite vrste i oblici mikroplastike mogu nanijeti različite vrste štete.

1. Jedan je primjer ovog fenomena činjenica da mikroplastika u kozmetici i proizvodima za osobnu njegu, poput pilinga koji sadrži sitne plastične perle za eksfolijaciju, može uzrokovati fizičku štetu kod morskih bića, ometajući njihov probavni sustav.

2. Suprotno tome, mikroplastika nastala raspadom većih plastičnih predmeta poput boca i vrećica u procesu raspada oslobađa razne štetne kemikalije u okoliš.

3. Nadalje, mikroplastika ima sposobnost upijanja i prijenosa onečišćivača, što može rezultirati daljnjim oštećenjem okoliša i životinjskog svijeta.

(MIKRO)PLASTIČNA STATISTIKA

Istraživanja su pokazala da ljudi u prosjeku mogu unijeti 0,1 – 5 g mikroplastike tjedno različitim putevima izloženosti. Prosječna bi osoba tako mogla svaki tjedan unijeti oko 5 g plastike,što je jednako težini jedne kreditne kartice.

NAŠIH 7 SAVJETA: KAKO IZBJEĆI MIKROPLASTIKU

1. Upotrebljavajte manje plastike

Smanjenje općeg korištenja plastikom ključno je za smanjenje količine mikroplastike u okolišu. Jednokratne plastične predmete zamijenite trajnijim i ekološki prihvatljivijim alternativama poput stakla, metala ili drva. Upotrebljavajte višekratne vrećice za kupovinu, spremnike za čuvanje hrane od stakla ili nehrđajućeg čelika.

2. Pravilno odlažite otpad

Odgovorno odlaganje plastike ključno je za sprječavanje njezina ulaska u vodne tokove i okoliš. Reciklirajte plastiku prema lokalnim smjernicama i osigurajte pravilno zbrinjavanje kako ne bi završila u prirodi.

3. Kupujte proizvode bez mikroplastike

Čitajte deklaracije proizvoda koje upotrebljavate, uključujući kozmetiku, sredstva za čišćenje i odjeću. Izbjegavajte proizvode koji, primjerice, sadrže mikroplastične kuglice poput pilinga za tijelo ili odjeće od sintetike. Birajte proizvode od prirodnih sastojaka i organske materijale: umjesto poliestera i najlona birajte pamuk, vunu ili svilu, a umjesto eksfolijacije plastičnim granulama primjenjujte pilinge od šećera, soli ili zrnca kave.

4. Pazite na pripremu hrane

Izbjegavajte grijanje hrane u plastičnim posudama ili plastične folije tijekom grijanja hrane u mikrovalnoj.

5. Jedite “pravu” hranu

Konzumiranje zdrave i uravnotežene prehrane bogate voćem, povrćem, mahunarkama i cjelovitim žitaricama pomoći će vam da smanjite svoju izloženost mikroplastici jer je vjerojatnost da će “prava” hrana biti onečišćena znatno manja od one prerađenih namirnica..

6. Sitno je bitno

S obzirom na to da brojna istraživanja potvrđuju prisutnost mikroplastike u brojnim morskim vrstama, kod odabira ribe i morskih plodova za konzumaciju, važno je paziti na njihovo porijeklo. Birajte plodove mora iz održivih izvora i razmislite o odabiru manjih vrsta riba jer one imaju tendenciju nakupljanja manje količine toksina, a isto vrijedi i za mikroplastiku.

7. Filtrirajte vodu

Filtri s aktivnim ugljenom mogu pomoći u uklanjanju čestica mikroplastike iz vode za piće.

GOST STRUČNJAK
‘Naši će znanstveni podaci pružiti osnovu za buduće regulatorne mjere za zaštitu od opasnosti i rizika od mikroplastike i nanoplastike u sigurnosti hrane, vode i zraka, uz radnje vezane s upotrebom i odlaganjem plastike, smjernice za pacijente s alergijskim bolestima, astmom i još mnogo toga’, kaže prof. Ćirković Veličković s Kemijskog fakulteta Sveučilišta u Beogradu, glavna koordinatorica i suradnica na projektu.

Možda ne možemo utjecati na kvalitetu hrane koju jedemo ili zraka koji dišemo, ali uvijek možemo odabrati proizvode koji ne sadrže mikroplastiku. Aqua Maris, prvi sprejevi za nos dokazano bez mikroplastike!

Aqua Maris
Bez mikroplastike, bez brige!

  • Prvi i jedini sprejevi za nos dokazano bez mikroplastike
  • Jedini na bazi morske vode iz Jadrana
  • Čiste i vlaže sluznicu nosa
  • Za djecu i odrasle
SAZNAJ VIŠE