‘Čestice mikroplastike i nanoplastike nalaze se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku koji udišemo, no još ne znamo koliko su opasne po ljudsko zdravlje. Mi ćemo pokušati procijeniti gdje te čestice, nakon što ih unesemo u organizam, završavaju u našim tijelima’, kaže dr. Turkalj, voditeljica Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske dobi u Dječjoj bolnici Srebrnjak, koja će zajedno s još sedmero domaćih liječnika i znanstvenika sa Srebrnjaka te istraživačima iz sedam europskih zemalja dati odgovor na pitanje kako čestice plastike utječu na zdravlje ljudi i jesu li jedan od uzroka drastičnog rasta prevalencije alergija i astme. Rezultati ovog opsežnog istraživanja, prvoga takvog u svijetu, bit će poznati sredinom 2025. godine.
U posljednjih 30 godina proizvodnja plastike se učetverostručila i procjenjuje se da se danas proizvede više od 430 milijuna tona plastičnih proizvoda godišnje. Od toga čak dvije trećine otpada na jednokratnu plastiku i onu kratkoga vijeka, koja postaje otpad koji nikada ne bude recikliran gotovo čim izađe iz tvornice. Nažalost, nedavna su istraživanja pokazala da plastika više ne onečišćuje samo naš okoliš, već utječe i na naše zdravlje.
Mikroplastika i nanoplastika, sitne čestice plastike koje nastaju raspadom većih komada, pronađene su u ljudskoj krvi, većini organa, posteljici, pa čak i u majčinu mlijeku. Prema posljednjem izvještaju WHO-a o mikroplastici, česticama mikroplastike i nanoplastike izloženi smo stalno i na sve načine. Mogu se progutati ili udisati, a onečišćivači poput teških metala, alergena, toksina i mikroorganizama mogu se vezati za njih i dodatno ugroziti okoliš te zdravlje ljudi i životinja.
U laboratorijskim ispitivanjima pokazalo se da čestice mikroplastike mogu izazvati oštećenja ljudskih stanica, ali dosad nije bilo epidemioloških studija na velikim populacijama ljudi koje bi dokazale vezu između izlaganja česticama mikroplastike i utjecaja na zdravlje.
“Do 2025. godine gotovo polovica stanovnika EU-a imat će barem jednu kroničnu alergiju. Je li to povezano s mikroplastikom?”, pita se dr. Turkalj i dodaje da je fokus zagrebačkog istraživačkog tima podijeljen na tri područja interesa. Prvo, kako mikroplastika služi kao “transportno sredstvo” za prijenos metala, alergena, patogenih bakterija i toksina. Drugo, koji je učinak progutanih i udahnutih čestica plastike tijekom pripreme i konzumiranja hrane te udisanja morskih odnosno slatkovodnih aerosola. Treće, kakav je učinak mikroplastike i nanoplastike na razvoj senzibilizacije na inhalacijske i nutritivne alergene, kao i na povezanost izloženosti kod djece s astmom i alergijskim bolestima. Da bi dobili odgovore na ta pitanja, hrvatski istraživači će u sklopu velikog međunarodnog projekta Imptox provesti ispitivanja kod djece s alergijama u dobi od 6 do 18 godina u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu.
O ključnom projektu koji će definirati naš odnos prema mikroplastici u budućnosti, razlikama između mikroplastike i nanoplastike, gdje se sve ona nalazi i kako utječe na naše zdravlje, za X-Lab – expert research hub JGL-a- razgovarali smo s dr. Turkalj, koja poručuje da je mikroplastiku nemoguće izbjeći, ali je moguće smanjiti svoju izloženost te tako štititi svoje i zdravlje svojih bližnjih. Evo kako.