Kada je riječ o ravnopravnosti spolova na radnom mjestu, žene su prešle dug put. Statistike pokazuju da sve više žena dobiva najviša akademska zvanja, sve je više zaposlenih žena, a i uspješno se penju na korporativnoj ljestvici, piše

Huffington Post. Istodobno, podaci o plaćama pokazuju veliku razliku u primanjima i vrlo malen postotak žena na samom vrhu kompanija. Naravno da je za to lako optužiti rodne stereotipe koji se teško mijenjaju, ali možda bi ambiciozne žene trebale usvojiti tajne vještine kojima se u poslovnom okruženju koriste muškarci.

Vjerujte da ste fantastični
'Pitate li muškarca zašto je uspio, reći će da je to zato jer je fantastičan. Pitate li isto uspješnu ženu, reći da je uspjela jer joj je netko pomogao, jer je imala sreće ili zato jer je bila marljiva', kaže Sheryl Sandberg, članica uprave Facebooka. 'Muškarci pripisuju svoj uspjeh sebi, dok žene poslovnu pobjedu pripisuju drugim vanjskim faktorima.' Uspješne žene često imaju sindrom uljeza, psihološki fenomen koji ih navodi da misle da su imale sreće, da su se na neki način prokrijumčarile na poziciju i da ne zaslužuju plaću koju primaju. Izraz su 1978. godine skovali klinički psiholozi Pauline Clance i Suzanne Imes, a posebno je taj sindrom čest kod žena u tradicionalno muškim područjima. Kad dođe vrijeme da pregovarate o povišici i promaknuću, taj vas sindrom i način razmišljanja može udaljiti od onog što ste zaslužili. Naučite od muškaraca: ne samo da niste uljez, nego ste i fantastični!

Neka vas se vidi i čuje
Connie Glaser, vodeća stručnjakinja za ravnopravnost komunikacije, drži da se djevojčice od predškolske dobi uči da će biti prepoznate i nagrađene naprave li dobar posao. 'Nažalost, uspjeh u poslovnom svijetu ne dolazi na taj način. Želite li napredovati, pravi ljudi moraju saznati o vašim uspjesima. Žene bi se trebale truditi oko svoje 'vidljivosti', pisati objave za medije o svojim nedavnim postignućima, umrežavati se s utjecajnim ljudima u tvrtki i informirati ključne ljude o svojim uspjesima', savjetuje Glaser i objašnjava svoju definiciju pojma 'sponzor' u poslovnom okruženju. 'Vaš korporativni sponzor je sličan mentoru, ali dovoljno visoko u kompaniji da osigura vaše napredovanje.' Ženama je teško pronalaziti 'sponzore' zbog rodnih stereotipa; teško je, naime, ostvariti blizak odnos s muškim kolegom na položaju, a da to ne izgleda sumnjivo. Ipak, slijedite uzorak ponašanja svog muškog kolege.

Jeste li primijetili da neki početnici nemaju problema s time da se predstave višepozicioniranim kolegama, ponekad i pozivajući šefa na ručak? Ne biste ni vi trebali imati tih problema.

Ne bojte se tražiti više
Statistike pokazuju da samo sedam posto žena pregovara o iznosu svoje prve plaće, ali da čak 57 posto muškaraca pregovara o primanjima i na svom prvom radnom mjestu. Tako počinje neslavna razlika u primanjima koja se onda proteže od prvog radnog mjesta do mirovine. Autorice Linda Babcock i Sara Laschever u knjizi 'Women Don’t Ask: Negotiation and the Gender Divide' izračunale su da su, budući da ne znaju pregovarati o iznosu na početku, žene u prosjeku oštećene za više od pola milijuna dolara tijekom radnog vijeka. Brojna istraživanja pokazuju da žene ne vole moliti za povišicu ili unapređenje te da ih je strah napraviti to. Istodobno, muškarci to doživljavaju nekom vrstom igre u kojoj uživaju. Budući da žene ne uživaju pitati i tražiti, sklone su čekati da netko primijeti njihove dobre ideje ili naporan rad te ih sukladno tomu nagradi. Termin sindrom tijare skovale su Carol Frohlinger i Deborah Kolb te njime opisuju vjerovanje žena da će im nekom magijom netko staviti tijaru na glavu kao nagradu za njihovo zalaganje. U stvarnosti to nije tako. Bit ćete nagrađeni samo ako zatražite nagradu.

Ne pokazujte previše svoje emocije
Brojne studije pokazuju da je ženama više stalo do tuđih osjećaja, da im je teško nekoga uvrijediti, da ih užasava pomisao da nekome stanu na nogu. Te vrline čine žene boljima i uspješnijima u nekim aspektima rada: zbog sposobnosti da prepoznaju emocionalne signale i bolje razumiju svoje zaposlenike imaju prednost na rukovodećim položajima. Ali emocionalna inteligencija često ih zna udaljiti od zagovaranja za samu sebe i brige za svoje poslovne interese. Apologetski ton može se prepoznati u frazama koje žene češće upotrebljavaju  kad nešto traže od muškaraca: 'žao mi je', 'znam da ste zauzeti', 'ne znam je li to moguće', 'mrzim što ovo moram napraviti', 'ispričavam se što zovem u krivo vrijeme'. Puno je bolji pristup da budete sigurni u sebe, uvjerljivi u nastupu i objasnite šefu zašto je najbolja stvar za tvrtku da vam da povišicu.

I networking tretirajte ozbiljno, kao ostale zadatke
Sjećate se početnika na poslu koji je direktora pozvao na ručak? Dr. Lois Frankel, autorica knjige 'Nice Girls Don’t Get The Corner Office', piše da bi žene trebale prestati raditi jako marljivo cijelo vrijeme te da bi morale posvetiti dio svog vremena gradeći odnose unutar kompanije. Dr. Frankel će preporučiti da najmanje dva puta dnevno prevedete u osobnom razgovoru s kolegom u uredu ili da odvojite dosta vremena za ručak na kojem ćete se 'umrežiti', i to bez osjećaja krivice. Nemojte čekati da vas netko stavi u središte pozornosti – morate se sami tamo postaviti.

Ne ispričavajte se zbog onog što jeste
Vi ste žena. Zbog očitih razloga muškarci se ne pretvaraju da su manje muškarci, a isto bi trebalo vrijediti i za žene. Žene pokazuju veću empatiju, imaju superioran senzibilitet za moralno, bolje lateralno promišljaju i time daju pozitivan učinak u poslovnom okruženju. Autorica Hanna Rosin citirala je u svom članku 'Kraj muškarca' istraživanje čija analiza 1.500 vodećih kompanija u SAD-u pokazuje da su tvrtke koje su imale žene na vrhunskim pozicijama bile uspješnije. Zapamtite to, savjetuje Huffington Post.