Na put u Bombay Knjaz je išao s Daliborom Matanićem koji se tamo trebao okušati kao glumac.

Uglavnom, iza jednog mračnog zavoja smjestila su se dva tipa u klasičnim potkošuljama i sa špagom zavezanom oko bicepsa. Respekt! Ovi bi 50-centa i njegovu 'gangsta bandu' zdrapali ko luđak novine! Gospoda su menadžeri kina! Pitamo je l' možemo snimat? Može! Kol'ko košta? Ništa! Ideš, ima se, a? Samo još da mi pokažete di je u ovoj bijedi Cinestar? Kit samo zadovoljno pokaže zavjesu na zidu iza mene. Dado i ja pomaknemo zavjesu, a u snopu dnevne svjetlosti otkrije se prostorija od 50-ak kvadrata, na čijem se podu natiskalo stotinjak ljudi zureći u maleni televizor na kojem se s VHS-a vrtio neki indijski ljubić.

Nakon iskustva sa živopisnim kinom Knjaz i Matanić otišli su na jutarnju seansu terapije smijehom, nakon čega su od jednog Indijca saznali tajnu vječne mladosti.

Veli brko: 'Dečki, najbolje je s vremena na vrijeme popiti čašu kravlje mokraće, to liječi, a bome i zalječuje! Ali stvarno, pa sterilna je...' Odma smo skužili da je brko natašte šmrko brlju, ali čovjek je krivo protumačio naše zaleđene face, pa udri još jače u nagovaranje i nutkanje!

Jesu li Dado i Knjaz kušali čarobni napitak, kako je prošla Dadina bolivudska audicija te tko je rikao u WC-u, pročitajte u najnovijem blogu Roberta Knjaza