Predstojnica Katedre za zdravstvenu i kliničku psihologiju s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Anita Lauri Korajlija, koja u svojoj bogatoj i uspješnoj karijeri ima itekako iskustva na temu stresa i anksioznosti, i više je nego zahvalan sugovornik na ovu temu. Kako je i sama rekla, ono što nam se zapravo dogodilo, u ovom je trenutku izvan svih očekivanja, ali i nešto što ne piše u niti jednom udžbeniku, zbog čega su ovakve situacije itekako teško predvidljive.

’S jedne strane dogodila nam se epidemija koronavirusa, zbog čega su upute bile jasne - ostanite u kućama, to je sigurno mjesto! Ostanite samoizolirani! I ljudi su vjerovali kako je to mjesto na kojem nema virusa, mjesto gdje su sigurni jer su sve sami iskontrolirali. I onda se dogodi potres, koji šalje upravo u potpunosti suprotnu poruku - kuća više nije sigurno mjesto i to iz razloga koji je u potpunosti nepredvidljiv! Ta količina straha koja se javila potpuno je razumljiva i normalna, a izbacila je ‘iz cipela’ čak i ljude koji su ovu situaciju s koronavirusom dosta dobro podnosili i imali taj neki optimizam, koji su vjerovali da će se stvari dobro riješiti. Sad se odjednom dogodio potres koji je došao kao neko potpuno novo i nadrealno iskustvo’, govori nam dr. sc. Anita Lauri Korajlija i dodaje:

‘Ono što je sada jako važno je da se ljudima poruči da smo svi mi sada spremniji što raditi u slučaju potresa nego što smo bili u subotu navečer kada smo išli spavati. Svi sada imamo to iskustvo kako reagirati kod potresa. Mislim da većina ljudi i dalje ima spremne torbe pored vrata s osnovnim stvarima i već dobro znaju po kojem redu trebaju što napraviti. Svi imamo sada iskustvo kako preživjeti potres, dok smo do sada o tome možda ovlaš čitali i gledali na televiziji, no ništa od toga nam nije bilo blisko.’

Ljudi doista trebaju biti svjesni da niti seizmolozi ne mogu predvidjeti hoće li se i kada potres ponoviti, no da će još neko vrijeme tlo nastaviti podrhtavati, u to su svi sigurni, a to smo mogli vidjeti i jučer navečer kada se sve ponovilo, iako ne takvom jačinom kao u nedjelju ujutro.

Prema riječima dr. sc. Anite Lauri Korajlije ono što je sada najvažnije da se svi usmjerimo na aktivnosti koje možemo kontrolirati, a to je prvenstveno neka dnevna rutina, ali i distrakcija od vijesti i stvari koje nas uznemiravaju. Treba napraviti raspored, zadati planove i ciljeve i iste izvršavati.

‘Gledajte serije, radite stvari koje vas opuštaju i koje predstavljaju dobru distrakciju od trenutnih strahova, a strah primite kao suputnika koji će biti tu s nama sigurno još nekoliko dana. Važno je da strah uzmemo kao suputnika, a nipošto kao nekoga tko će dominirati nad nama’, govori dr. sc. Anita Lauri Korajlija i dodaje:

‘Ljudima isto tako treba reći da je naše tijelo trenutno uznemireno. Svi smo sada prepuni tjelesnih simptoma, od treskavice, mučnine, osjećaja lebdećeg straha i osjećaja da se ni na koji način ne možete umiriti i da je zapravo i to isto potpuno normalna posljedica te količine strahova kojih smo se ‘nauživali’ posljednjih nekoliko dana. Simptome jednostavno treba prihvatiti i pričekati da prođu.’

Jedan od njezinih savjeta je i da radite vježbe tehnike disanja koje bi vam itekako mogle pomoći, kao i da tjelesne simptome prihvatite kao nešto što nije znak neke nadolazeće katastrofe već tijela koje se oporavlja. Normalno je da su jučerašnji novi potresi ponovno uzdrmali živote ljudi, koji su se već pomalo počeli uljuljkivati u novu rutinu, zbog čega nije neizgledno da će jednom, kada sve ovo završi i bude daleko od nas, nekima se zasigurno razviti posttraumatski stresni poremećaj, odnosno PTSP.

Ono što je u ovom trenutku iznimno važno, a sa čime se slaže i dr. sc. Anita Lauri Korajlija, da ljudi čim više o svom iskustvu pričaju s drugima, da ne šute i ne skrivaju svoje strahove, niti da se ‘junače’ u smislu da se oni ničega nisu bojali.

‘U redu je reći bojao sam se jer će onda i drugi s nama podijeliti svoja iskustva straha i što su u datom trenutku napravili, a što nisu. Sve to u konačnici pomaže da taj događaj dobije neki drugačiji smisao i da ne ostane kao jedan strašno izolirani događaj oko kojeg ćemo razvijati velike reakcije straha u budućnosti, a zbog čega će se kod dijela ljudi razviti PTSP. Važno je da o tome, ako ste uznemireni, otvoreno pričate. Postoje linije koje vam oko toga mogu pomoći, a ono što je posebno važno je da roditelji pričaju sa svojom djecom o tome. Upravo su djeca sada posebno uznemirena, a kod dijela njih postoji strah od toga da pokažu da se boje jer se brinu za roditelje i jednostavno ih ne žele dodatno uznemiri svojim strahom.’

Jako je važno da, primjereno dobi djeteta, popričate s njima oko toga što se dogodilo, da im jasno date do znanja kako i vi imate strahove, kao i svi oko vas, a sve kako taj strah ne bi postao ‘čudovište iz ormara’, već da ga se normalizira i razjasni da je sasvim u redu bojati se. To nije nikakav znak slabosti ni ludosti, već potpuno normalna reakcija na okolnosti u kojima trenutno živimo.

Za sve koji možda i nemaju s kime pričati, Hrvatska psihološka komora i Hrvatsko psihološko društvo otvorili su niz linija na kojima nude stručnu pomoć svima kojima je to potrebno.

A ono što je posebno važno za napomenuti je da će nakon ovih tjedana straha uskoro nastupiti tjedni beznađa i depresije, koje dr. sc. Anita Lauri Korajlija opisuje:

‘Sve ćemo se više uljuljkati jer će nam svi dani postati isti. Nećemo više znati koji je dan u tjednu, protok vremena postati će sasvim nebitan i to će nam dati osjećaj kao da se stalno vrtimo u istom krugu. Ljudima je važno naglasiti da će im oko smanjenja tih efekata pomoći uvođenje rutine - ustajanje ujutro, obavljanje poslova, izvršavanje školskih aktivnosti…I uz sve to i održavanje socijalnih kontakata, ali onih virtualnih, ne uživo. Svakom danu trebamo dati neki mali smisao, jer će u suprotnom vrlo brzo doći do strašnog osjećaja besmisla. Naša su očekivanja da bi se to ubrzo moglo promijeniti i da iz tjedana straha krenemo lagano u tjedne depresije.’

U ovakvim situacijama potrebno je istaknuti i da ljudi, zbog straha i panike, ne bi nipošto trebali posezati za alkoholom, ne bi trebali pojačavati pušenje, kao niti nekontrolirano koristiti lijekove koje imaju doma ili koji su im dostupni.

‘Zaista bih apelirala na ljude da budu i oko tog dijela odgovorni, jer im je to sada važno i za zdravlje. Apeliram da se kontrolira unos alkohola, da se ne pribjegava tome i ne zloupotrebljava, a ljudima koji imaju neke lijekove kod kuće, savjetovala bih da nazovu svog liječnika opće prakse ili dežurne psihijatrije i da provjere koliko toga mogu dnevno koristiti. Ne posežite za tim na način da sami sebi propisujete dnevne doze niti način na koji ćete piti te lijekove’, poručila je dr. sc. Anita Lauri Korajlija.