Polazak u školu svojevrstan je ispit zrelosti za dijete, ali i za roditelje. Taj je ispit svakako lakše položiti ako je dijete prethodno išlo u vrtić i u malu školu, jer škola je ipak ozbiljnije mjesto, u kojem su očekivanja od djeteta daleko veća. Razdoblje je to privikavanja za djecu i za roditelje.

O povratku u školske klupe, kako prvašića, tako i starije djece, ali i roditelja, koji često ne znaju kako reagirati na iznenadne probleme s kojima su suočeni, razgovarali smo s psihologinjom Sanjom Jusufbegović iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te je ona za tportal odgovorila na neka od najčešćih pitanja koja muče roditelje.

Kako pripremiti dijete za povratak u školske klupe?

Početak nove školske godine najčešće je obilježen uzbuđenjem zbog ponovnog susreta s prijateljima, proživljenih iskustava tijekom ljetnih praznika, no neka djeca mogu biti razočarana time što više nemaju toliko slobodnog vremena koliko žele.

'Ponovni ulazak u drukčiji ritam života nakon ljetnih praznika stoga bi se trebao postupno odvijati. Ponekad je potrebno i nekoliko tjedana da se postigne prilagodba na ustaljeni ritam obaveza. Stoga je prije kraja ljetnih praznika poželjno uvesti neke promjene u djetetovu svakodnevnom ritmu, poput ranijeg odlaska na spavanje, određivanja vremena za čitanje i ponavljanje određenog dijela gradiva koje roditelji procjenjuju potrebnim, a kako bi povratak u školske klupe prošao što bezbolnije', objašnjava Jusufbegović.

Kako da povratak u školu ne bude stresan za cijelu obitelj?

Početak škole često je stresan za cijelu obitelj, pogotovo za roditelje prvašića koji se tek susreću sa školskim pravilima, zadaćama i učenjem, što ne prolazi tako glatko kod svakog djeteta. Roditelji moraju biti svjesni toga da će se suočavati s neuspjehom svog djeteta, ali i načinima nadilaženja toga, kao i brojnim novim brigama kao što su radne navike ili odnosi s vršnjacima i nastavnicima. Važno je da roditelji djetetu daju podršku, pokušaju uvažiti savjete škole i nauče se nositi s vlastitim osjećajima.

'Kako povratak u školu ne bi postao stres za cijelu obitelj, važno je nastaviti s nekim dobrim navikama 'bezbrižnog ljeta', poput nalaženja vremena za zajedničke šetnje, razgovore ili one aktivnosti roditelja s djecom koje im donose najviše radosti', savjetuje psihologinja.

Kako motivirati djecu za ponovni ulazak u drukčiji radni tempo nakon bezbrižnog ljeta?

Iako su podrška i motivacija roditelja ključne za školarce, psihologinja ističe kako škola i aktivnosti vezane uz nju ne bi smjele postati središnjim dijelom obiteljskog života, nego središtem trebaju ostati odnosi članova obitelji međusobno.

'Naravno, spremnost djeteta da bez većih otpora prihvati svoje obaveze je pored prilagodljivosti pokazatelj njegove zrelosti. Ako roditelji zamijete da tu postoje određene poteškoće, to im može biti signal da promijene nešto u svojim odgojnim postupanjima. Djetetu je potrebno možda više podrške ili pak davanja jasnije strukture i uputa o tome što se očekuje od njega. Zlatna sredina između razumijevanja, podrške i popustljivosti s jedne strane te jasnih i dosljednih postupanja s druge strane u praksi se pokazala najboljom', ističe Jusufbegović.

Kako da se postave roditelji prvašića kojima je to velik korak u nepoznato i kako olakšati djetetu novo životno razdoblje?

'Početak školske godine praćen je posebnim uzbuđenjem za roditelje djece koja su upisana u prvi razred i prvi se put susreću sa školom. Da bi taj korak u nepoznato prošao što lakše, važno je da roditelji poznaju djetetova razmišljanja o tome raduje li ga polazak u školu ili bi možda radije ostalo u vrtiću', ističe naša sugovornica.

Preporučuje se približiti mu školu pozitivno govoreći o njoj, povezivati učenje i igru, približiti praktičnu primjenu onoga što će naučiti jer o tome kako se dijete osjeća u školi ovisi i to kako će se nositi s izazovima s kojima će se susretati u njoj, školskim, emocionalnim ili socijalnim.

Odvojite vrijeme za dijete, razgovarajte s njime, recite mu da vjerujete u njega i da ste tu za njega ako zatreba nešto, savjet je psihologinje Jusufbegović. Također je vrlo dobro prošetati s djetetom do škole, upoznati školsku sredinu, s djetetom nabavljati školske knjige i omatati ih, odrediti prostor za učenje u kući i poticati dijete na razgovor o školi.

Stručnjaci predlažu roditeljima da tijekom prvih dana škole uzmu slobodne dane kako bi mogli otpratiti dijete, dočekati ga pri povratku i porazgovarati o njegovim prvim dojmovima.

'Potrebno je ojačati djetetov osjećaj sigurnosti, davati mu jasne informacije o tome da će u njegovu životu unatoč promjeni i dalje biti mjesta za igru, ne samo za poznate, nego i nove prijatelje... kao i da će mu roditelji omogućiti siguran dolazak i odlazak iz škole. Nerijetko je važno spriječiti da se tjeskoba roditelja ne prenosi na dijete, nego da roditelj ima povjerenja u školsku sredinu, ali i u sebe, te da će u slučaju potrebe biti spreman na suradnju i pronalaženje najboljih rješenja za svoje dijete', savjetuje Jusufbegović.

Na školsku sredinu uspješnije će se prilagoditi samopouzdano dijete, ono koje vjeruje u svoje sposobnosti, uspješnije se snalazi među vršnjacima, koje prepoznaje tuđe i vlastite osjećaje, poštuje autoritete i pravila te koje uspješnije rješava problemske situacije.

Mnogi roditelji izlažu djecu velikom pritisku zbog dobrih ocjena. Kako se tu postaviti?

Psihologinja napominje da to hoće li dijete zavoljeti školu ili ne, i sukladno tome pokazati dobre rezultate, ne ovisi samo o roditeljskim nastojanjima, nego i o školskom ozračju u koje dolazi.

Ono što je važno da roditelji shvate jest da svoja očekivanja moraju uskladiti s djetetovim osobinama te da nikako ne uspoređuju svoje dijete s ostalom djecom u obitelji ili djecom prijatelja i poznanika.

'Stižu dugo očekivane promjene u obrazovnom sustavu koje će stavljati naglasak na proces učenja u kojem će se, nadamo se, na pogreške gledati samo kao na korak u usvajanju znanja, čime će neuspjeh prestati biti nešto s čime bi se djeca više mogla poistovjetiti. Pritisak zbog dobrih ocjena ili neprihvaćanje manje dobrih samim time postali bi suvišni. Naravno, to u školama iziskuje i niz promjena u načinima provjere znanja, postavljenim kriterijima ocjenjivanja i posljedicama istoga', ističe Jusufbegović te savjetuje roditeljima da budu svjesni kvaliteta svoje djece te da ih nastoje njegovati, s povjerenjem u njihovo puno ostvarenje.

Kako pronaći idealan omjer kada je riječ o izvanškolskim aktivnostima?

Osim školskih znanja, danas roditelji njeguju raznolike slobodne aktivnosti u koje uključuju djecu prema njihovim sklonostima.

'Važno je birati aktivnosti za koje dijete pokazuje interes te izbjeći prevelik broj tih aktivnosti, a kako bi djeci preostao dio slobodnog vremena u kojem se mogu učiti samostalno organizirati svoje vrijeme. Tu je važna prisutnost roditelja te zajedničko provedeno vrijeme u kojem se potiče djetetova spontanost i kreativnost te pored mnoštva informacija dijele i emocije. U protivnom se djeca žale na dosadu ili pak budu sklona najjednostavnijim rješenjima provođenja svog slobodnog vremena igrajući različite računalne igrice', objašnjava Jusufbegović.

No koliko god je djecu važno poticati na aktivnosti koje ih zanimaju, izbjegnite pritisak. Pustite ih da sami izraze zanimanje za određeni sport ili glazbu i pokušajte prepoznati koliko je izvanškolskih aktivnosti vašem djetetu dovoljno da se uz njih stigne i odmoriti i poigrati. Lijepo je učiti djecu odgovornostima i obavezama, ali ne oduzimajte im djetinjstvo.