Xlab

Prvi rezultati velikog istraživanja: Atopijski dermatitis najčešća je bolest kod alergične djece u sve tri hrvatske regije

Ako svoju omiljenu poliestersku majicu operete u perilici, ona više neće biti jednaka. Svakim novim pranjem ona se troši i tako otpušta plastična mikrovlakna koja završe prvo u otpadnim vodama, a zatim u morima i oceanima, baš kao i brojni drugi oblici mikroplastike. Prema nedavno objavljenom istraživanju, dosad najobuhvatnijoj studiji o količini mikroplastike koja pluta svjetskim morima, u oceanima se nalazi između 82 i 385 bilijuna čestica mikroplastike – i to samo ako računamo one duže od trećine milimetra. Koliko pak ima onih manjih od trećine milimetra, možda je i nemoguće procijeniti – kao ni one prisutne u zraku, tlu, hrani i sl.

Kako izračunati količinu plastike koja nas okružuje? Kakav utjecaj na zdravlje ljudi ima mikroplastika i nanoplastika? Je li drastičan rast čestica plastike oko nas povezan s drastičnim rastom alergija? Istraživački tim Dječje bolnice Srebrnjak – sedmero liječnika i znanstvenika na čelu s prof. dr. sc. Mirjanom Turkalj – prvi će u svijetu u dugotrajnoj kliničkoj studiji zajedno s istraživačima iz još 12 istraživačkih institucija iz sedam zemalja do sredine 2025. godine odgovoriti upravo na ova pitanja.

U laboratorijskim ispitivanjima pokazalo se, naime, da čestice mikroplastike mogu izazvati oštećenja ljudskih stanica, ali dosad nije bilo epidemioloških studija na velikim populacijama ljudi koje bi dokazale vezu između izlaganja česticama mikroplastike i utjecaja na zdravlje. ‘Čestice mikroplastike i nanoplastike nalaze se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku koji udišemo, no još ne znamo koliko su opasni po ljudsko zdravlje. Mi ćemo pokušati procijeniti gdje te čestice završavaju u našim tijelima nakon udisanja i unosa, a ti će nam rezultati pomoći da shvatimo učinke mikroplastike na ljudsko zdravlje’, kaže dr. Turkalj, voditeljica Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske dobi u Dječjoj bolnici Srebrnjak i dodaje: ‘Do 2025. godine gotovo polovica stanovnika EU-a imat će barem jednu kroničnu alergiju. Je li to povezano s mikroplastikom?’

Kako bi se proučili potencijalni učinci mikroplastike i nanoplastike na razvoj alergija, u međunarodnom multidisciplinarnom timu projekta nalaze se stručnjaci iz područja prehrambene kemije, onečišćivača hrane, kemije polimera i metala, toksikologije, kliničke imunologije i alergije te raznih “omika”, znanosti koje se bave sveobuhvatnom analizom molekula koje čine stanice živih organizama. Tim iz Dječje bolnice Srebrnjak fokusiran je na provođenje ispitivanja kod djece s alergijama u dobi od 6 do 18 godina u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu, a s obzirom na nedostatak podataka o utjecaju mikroplastike na ljudski organizam, saznanja koja će proizaći iz projekta Imptox bit će temelj za donošenje regulatornih mjera za zaštitu od opasnosti i rizika koje sa sobom nosi MNP.

O tome kako otkriti prisutnost mikroplastike i odrediti broj prisutnih čestica u zraku, tlu i vodi te kako možemo smanjiti svoju izloženost mikroplastici, za X-Lab – expert research hub JGL-a, razgovarali smo s jednom od članica zagrebačkog istraživačkog tima, dr. sc. Majom Šutić, magistrom eksperimentalne biologije u Dječjoj bolnici Srebrnjak.

 

ZAŠTO JE VAŽNO (PR)OCIJENITI KOLIČINU MIKROPLASTIKE U OKOLIŠU?

1. Plastika je materijal koji većina ljudi upotrebljava svakodnevno, bilo da se radi o jednokratnim vrećicama, plastičnim posudama za čuvanje i transport hrane, bocama za vodu i ostale napitke ili o proizvodima za njegu lica i tijela, odjeći od sintetskih materijala, kućnim uređajima i sl. S obzirom na to da ima sporu stopu biorazgradnje, a nekontrolirano se upotrebljava te neučinkovito i neodgovorno reciklira, u okolišu se posljedično akumulira velika količina plastičnog otpada.

2. Veliki komadi odbačene plastike u okolišu se pod okolišnim uvjetima kao što su temperatura i UV zračenje raspadaju u puno malih komadića plastike koje, ovisno o veličini, zovemo mikroplastika ili nanoplastika. Takvi sitni komadići plastike mogu ući u hranidbeni lanac životinja i čovjeka, primjerice akumulirajući se u školjkama i ribi.

3. Osim u morima i morskim organizmima, dosadašnja su istraživanja otkrila mikroplastiku i u zraku, vodi iz slavine, vodi iz plastičnih boca, pivu, soli, šećeru i medu, sugerirajući tako da smo zaista stalno okruženi mikroplastikom.

TRI NAČINA NA KOJA MIKROPLASTIKA ŠTETI LJUDSKOM ZDRAVLJU

Iako je na životinjskim modelima dokazano da mikroplastika može imati štetne posljedice po zdravlje, još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći kakav je njezin utjecaj na ljudski organizam – tek trebamo utvrditi koje su točno posljedice dugotrajne, kronične izloženosti mikroplastici. Ipak, možemo pretpostaviti što se događa.

Oštećuje stanice

Nekoliko je istraživanja na staničnim i animalnim modelima pokazalo da mikroplastika, a posebice nanoplastika, može uzrokovati stres i oštećenje stanica, apoptozu, nekrozu, upalu, oksidativni stres i imunološke reakcije, a može utjecati i na sastav crijevnog mikrobioma.

Utječe na hormonalni sustav
Problem je i činjenica da se plastičnim proizvodima često dodaju razni aditivi i boje koje također mogu utjecati na zdravlje ljudi. Primjerice, poznato je da bisfenol A, čest dodatak u proizvodnji plastike, može utjecati na ljudski hormonalni sustav.

Donose teške metale

Mikroplastika i nanoplastika mogu biti nositelji teških metala, mikroorganizama ili alergena koje zajedno s mikroplastikom unosimo u organizam.

KAKO SE OTKRIVA PRISUTNOST MIKROPLASTIKE?

Prisutnost mikroplastike može se uočiti vizualnim pregledom ili kemijskom karakterizacijom plastičnih fragmenata – obje metode imaju prednosti i nedostatke. S obzirom na to da je teško precizno kvantificirati i kvalificirati mikroplastiku samo jednom analitičkom metodom, ove se dvije metode često provode zajedno.

Vizualna metoda

Za otkrivanje vizualnim pregledom najčešće se koristi sofisticiranijim mikroskopima, poput elektronskih mikroskopa. Vizualni pregled omogućava detekciju mikroplastike na temelju fizičkih karakteristika plastičnih fragmenata kao što su boja, oblik i veličina, ali je tako teško otkriti o kojoj je točno vrsti plastike riječ. Također, rezultati su nedosljedni za čestice manje od 20 µm.

Kemijska karakterizacija
Kada je u pitanju kemijska karakterizacija, odnosno analiza polimernog sastava fragmenta plastike, najčešće se primjenjuju spektroskopske metode. Kemijska identifikacija omogućava određivanje točne vrste plastike, ali često je za ovaj pristup potrebno više početnog materijala, odnosno uzorka za ispitivanje.

MIKROPLASTIKA 101

Veličina
Makroplastikom se smatra sva plastika veća od 5 mm, pod mikroplastikom podrazumijevamo čestice plastike veličine od 1 do 5000 μm, a pod nanoplastikom komadiće plastike manje od 0,1 μm.

Izvor
Izvori MNP-a mogu biti primarni i sekundarni. Primarna se mikroplastika namjerno proizvodi za osobnu uporabu, kao što su sitne plastične granule u pilinzima za lice i tijelo i industrijsku uporabu, poput komadića plastike iz kojih se proizvode plastične vrećice.

Izvor su sekundarne mikroplastike upravo veći plastični predmeti koji se pod utjecajem bioloških, kemijskih i okolišnih elemenata raspadaju na male plastične fragmente. Primjerice, pranjem sintetičke odjeće u perilici za rublje oslobađaju se mikroskopska plastična vlakanca, a sekundarna mikroplastika stvara se i trošenjem automobilskih guma.

Neovisno o tome je li u pitanju mikroplastika iz primarnih ili sekundarnih izvora, takve sitne čestice plastike mogu ući u organizam, i to respiratornim, oralnim ili dermalnim putem. Za ljude je posebno opasna nanoplastika jer ju probavni sustav može apsorbirati, a može se i akumulirati u jetri, bubrezima, slezeni, posteljici i plućima te proći i krvno-moždanu barijeru.

Porijeklo
Spektar je polimera od kojih može nastati MNP zaista širok. Najčešći su polietilen (PE), poliester (PES), polistiren (PS), polipropilen (PP), polivinil klorid (PVC), polikarbonat (PC), poliamidi (PA) te polietilen teraftalat (PET).

ŠTO JE TOČNO OPASNO U MIKROPLASTICI, A MOŽE UTJECATI NA POVEĆANJE BROJA ALERGIČARA?

Istraživanje koje su 2004. godine proveli znanstvenici iz Švedske pokazalo je da su uzorci prašine izspavaćih soba djece sa simptomima alergije sadržavali velike količine ftalata, kemikalije koja se dodaje plastici kako bi se povećala njezina fleksibilnost, dok ta poveznica nije pronađena kod zdrave djece.

Drugo je pak istraživanje povezalo veću koncentraciju ftalata u mokraći trudnica s većim rizikom od nastanka astme kod njihove djece. Također se pokazalo da sekundarna polipropilenska mikroplastika potiče krvne stanice na oslobađanje više histamina, spoja koji tijelo luči u upalnim i alergijskim reakcijama.

Iako je pretpostavka da fragmenti mikroplastike mogu biti nositelji alergena i tako sudjelovati u njihovu prijenosu, još uvijek se relativno malo zna o mehanizmu koji povezuje izloženost plastici s pojavom alergija ili pogoršavanjem simptoma kod postojećih alergičara. Upravo su zato potrebna dodatna istraživanja poput ovoga međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta Dječje bolnice Srebrnjak, koja će pokušati odgovoriti na ova pitanja.

PROJEKT IMPTOX: ŠTO SMO DO SADA OTKRILI?

Projekt Imptox prvo je opsežno istraživanje u svijetu koje proučava utjecaj izloženosti mikroplastici koja iz okoline u dječje organizme ulazi inhalacijom ili hranom na prevalenciju alergija i astme.

Koristeći se raznim pretkliničkim metodama i kliničkim studijama, procijenit ćemo potencijalne učinke mikroplastike i nanoplastike na imunološki odgovor i upalne procese te utjecaj na razvoj i kliničku manifestaciju alergija na hranu i respiratornih alergija kod školske djece u trima hrvatskim regijama.

Iako su ispitivanja i obrada podataka još uvijek u tijeku, preliminarni rezultati daju zanimljive uvide u problematiku. Neki su od njih sljedeći:

1. Postotak je alergične djece s dijagnozom alergijske astme, rinitisa ili atopijskog dermatitisa podjednak u Zagrebu i okolici, Slavoniji te Splitu i okolici.

2. Atopijski dermatitis najčešća je bolest djece povezana s alergijama u svim trima hrvatskim regijama.

MOJIH 5 SAVJETA: KAKO IZBJEĆI MIKROPLASTIKU

1. Izbjegavajte konzumaciju hrane i napitaka pakiranih u plastične posude i boce.

2. Izbjegavajte čuvanje i podgrijavanje hrane u plastičnoj ambalaži.

3. Umjesto plastičnih jednokratnih vrećica koristite se platnenim vrećama.

4. Umjesto sintetičkih birajte odjeću od prirodnih materijala poput pamuka, lana i svile.

5. Za njegu lica i tijela birajte prirodnu kozmetiku, a pokušajte izbjegavati proizvode koji u sebi sadrže mikrogranule
sintetskog porijekla.

Možda ne možemo utjecati na kvalitetu hrane koju jedemo ili zraka koji dišemo, ali uvijek možemo odabrati proizvode koji ne sadrže mikroplastiku. Aqua Maris, prvi sprejevi za nos dokazano bez mikroplastike!

Aqua Maris
Bez mikroplastike, bez brige!

  • Prvi i jedini sprejevi za nos dokazano bez mikroplastike
  • Jedini na bazi morske vode iz Jadrana
  • Čiste i vlaže sluznicu nosa
  • Za djecu i odrasle
SAZNAJ VIŠE