U osmijeh djeteta, sunce, mjesec, sreću i ljubav.

Otada se promijenilo baš sve. Odrasla je. Život su joj počeli krojiti drugi ljudi i počela je gubiti svoju slobodu. Zaboravila je što to znači biti slobodan. Siluete ljudi su samo prolazile, a ona je počela gubiti sebe. Svijet joj se prvi put učinio okrutnim. Tražio je da brani sama sebe. Nikad to nije radila, ali morala je naučiti. Ljudi oko nje bili su okrutni. Oko sebe vidjela je samo prazninu. Ljudi oko nje bili su prazni. Duša koju su imali odavno je nestala. Živjeli su po pravilima i nisu previše razmišljali. Odjednom je primijetila da sunce više ne postoji.

Već dugo je živjela u mraku. Mrak joj je polako razdirao dušu. Više ništa nije vidjela, više ništa nije čula. Tišina oko nje bila je gotovo opipljiva. Znala je da je kraj, ali sada kad joj je bio tako blizu nije ga željela. Željela se samo othrvati svojim posljednjim osjećajem. Željela je samo osjetiti ono što nikad nije. Priroda je učinila svoje. List je još uvijek šumio na vjetru, a ptice su još uvijek cvrkutale, ali nešto se promijenilo. Ustala je i sigurnim korakom zakoračila u šumu...

Sutradan se vratila onamo gdje je pripadala. Ljudi su još uvijek bili isti, nije ih mogla promijeniti. Trčali su i žurili cestom kao da se ništa nije promijenilo, ali u njoj je. Osjetila je tu promjenu duboko u sebi i odlučila živjeti. Ništa je više nije sprečavalo, bila je slobodna.

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr.