NASTANAK MITA

Prava istina o Valentinovu

14.02.2011 u 16:05

Bionic
Reading

Simboliku Dana zaljubljenih, povijest praznika i širenje običaja o darivanju, približila nam je dr. sc. Tea Škokić, znanstvenica zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku

Koji su zapravo korijeni Valentinova kao praznika koji zaljubljeni već desetljećima veličaju i iščekuju? Kako se pojavio običaj darivanja i usporedno tekstovi koji pripremaju samce da što bezbolnije izbjegnu 'valentinovsku depresiju'? Brojne pojedinosti o danu ukrašenom cvijećem i poklonima detaljno je secirala dr. sc. Tea Škokić, znanstvenica sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku.

SLUČAJNI DATUM

'U Valentinovu su se spojili razni običaji, legende i mitovi. Datum 14. veljače kao dan zaljubljenih nije potpuno slučajno odabran. Naime, to je dan uoči završetka starorimskih luperkalija, preteča karnevala. U starom kalendaru veljača je mjesec u kojem počinje proljeće, a sredinom mjeseca valjalo je pripremiti kuću i okućnicu za nadolazeće buđenje prirode. I u našim krajevima to je vrijeme obilježeno mnogim radnjama koje asociraju na plodnost ljudi, životinja i biljaka, a podrijetlo im je u staroslavenskom mitu o počinjanju nove godine. U tom smislu veljača je ključna za budućih plodonosnih šest mjeseci. Na mitski aspekt veljače nadovezale su se i kršćanske legende o Sv. Valentinu, premda ne znamo o kojem je Valentinu riječ jer ih katolički kalendar obilježava trojicu s elementima koji odgovaraju današnjoj romantiziranoj priči', kaže Tea Škokić te objašnjava kad se Dan zaljubljenih ustoličio i u našim krajevima.

'Valentino, kakvo poznajemo s obaveznim srčekima, ružicama i romantičnim večerama za dvoje u prenatrpanim restoranima, počelo se obilježavati krajem 80-ih godina dvadesetog stoljeća. Više ne možemo govoriti o novijoj pojavi, riječ je o običaju koji se upisao u našu mapu godišnjih običaja, svidjelo se to nama ili ne. Uostalom, ne postoji tradicija koja nije promjenjiva, koja se ne mijenja s obzirom na vrijeme i okolnosti u kojima nastaje ili nestaje.'  Ipak, svima je poznato da je svojevrsno slavlje konzumerizma najrazvikanije i najzastupljenije u Americi.

RITUAL KUPOVANJA

'Kada pogledamo u prošlost možemo vidjeti da je do druge polovice 20. stoljeća običaj Valentinova prilično nerasprostranjen. On se pojavljuje u Engleskoj i Sjevernoj Americi, a najstarije sačuvane čestitke datiraju iz 16. stoljeća. Valentinovska se euforija Engleskom i Sjevernom Amerikom širi od 18. stoljeća zahvaljujući trgovini, široj upotrebi štamparskog stroja i sve jeftinijim poštanskim uslugama. Tada običaj postaje dostupan širem sloju građanstva te komercijalno isplativ. Tržišno orijentirana Sjeverna Amerika Valentinovo brzo i lako, kao i Djeda Mraza, pretvara u obavezni ritual kupovanja, u skladu s trgovačkim invencijama romantike, pa tako ljubav dokazuju npr. putovanje u Pariz, parfemi i dijamanti. A utrživa ideja se vrlo lako širi dalje', zaključuje znanstvenica te razjašnjava još jedan bitan element obilježavanja Valentinova, a to je popratna simbolika cijele priče.

'Nema pravog simbola Valentinova. U početku to bijahu čestitke, ali riječ je o srednjem građanskom sloju koji si je mogao priuštiti poštanske usluge. Svako kasnije razdoblje uvodi svoje znakove koji su prepoznatljivi kao simboli ljubavi, oni se vremenom gomilaju, pa smo tako danas preplavljeni svakojakim predmetima ili događanjima koji bi navodno trebali dokazati našu privrženost partneru ili partnerici.'