Kao što znate iz bezbroj filmova, romantičnih romana, sapunica, Ameri jako briju na ideju srodnih duša. Sama ideja vuče korijene iz raznih vjerovanja u reinkarnaciju, seljenje duša iz tijela u tijelo, pri čemu su rađanje i umiranje procesi prolaska kroz vrata. Prema tim vjerovanjima, za svaku dušu postoji samo jedna srodna duša na planetu. Po čemu se srodna razlikuje od udaljene duše? Jednostavno, to je duša osobe s kojom ste već mnogo različitih tjelesnih života proveli zajedno.

Zbog tih mnogih zajedničkih života, zapravo, nije teško prepoznati srodnu dušu. Sve se svodi na količinu vremena koje ste u svim proživljenim životima proveli zajedno. Naiđete li na srodnu dušu, odmah ćete se međusobno prepoznati. Dogodit će se ono što se naziva ljubavlju na prvi pogled. Imat ćete slične stavove o životu, a u razlikama ćete se nadopunjavati. Razgovori će teći. Seksa nikada neće biti dosta, savršeno ćete si odgovarati. Još jedan život provest ćete do kraja zajedno.

Koliko ljudi zaista pronađe srodnu dušu? Ne treba biti pesimističan, ali preletimo li pogledom preko rezultata bezbrojnih istraživanja, izuzetno malo. Osnovni problem koji se javlja je vrlo mala vjerojatnost da se srodna duša kreće u uskom krugu poznanika ili da šeće istim ulicama, da stanuje u istom gradu ili čak da se nalazi na istom kontinentu. Danas za to postoji, srećom, donekle zadovoljavajuće rješenje. Internet je prepun stranica za pronalaženje partnera. Ne morate se ograničiti samo na naše servise. Malo obnovite engleski i vrata su vam skoro svugdje otvorena. Možda je vaša srodna duša u Australiji, Kazahstanu ili Keniji. Tko bi to mogao znati.

Ne vjerujete li u seljenje duša, internet je i dalje dobra ideja za pronalaženje potencijalnih partnera. Informacijska revolucija otvorila vam je putove u sve krajeve svijeta. S druge strane, čak i da duše sele iz tijela u tijelo, tko bi želio provesti nekoliko života s istom osobom? Volimo različitost i nova iskustva. Čak i kad bi želio, što je s tijelima? Duša je možda srodna, a što ako nam je novo tijelo odbojno? Ono, baš se razumijemo, ali nam je seks nepostojeći ili gadan. Nadalje, moramo li zaključati vrata mogućnosti seksualnog i emocionalnog uživanja u različitim ljudima i čekati godinama da nam se ukaže nešto za što zapravo ne znamo što je?

Mnogo je problema s tim dušama. Nevidljive su, nemaju okusa, nemaju mirisa i ne možemo ih čuti. Možda je zapravo ljepota života u življenju, u traganju, a ne čekanju. Pokušamo, ne valja, idemo dalje. Ne vesele li nas više ljudi u našem okruženju, na našim ulicama i trgovima, stotine milijuna tragaju poput nas putem internetskih servisa. Baš sada netko provjerava poruke u Aucklandu, San Franciscu, Sankt Peterburgu ili Malagi.