U svim vrstama odnosa preuzimamo neku ulogu pa tako i u ljubavnim vezama. Razumijevanje te uloge posebno nam pomaže u trenucima kad ne ide sve glatko, kad nismo zadovoljni komunikacijom ili ponašanjem drugog dijela para. Može nam, također, pomoći da te probleme riješimo ili shvatimo da u takvoj vezi ne možemo funkcionirati i da krenemo dalje.

Veza kakvu želimo ili već imamo umnogome je određena iskustvom koje smo stekli promatrajući svoje roditelje, njihove prijatelje, članove šire obitelji. Djeca upijaju informacije iz svoje okoline i nesvjesno preuzimaju obrasce ponašanja koje primjećuju. Kao odrasle osobe, kad započinjemo novu vezu ili zajednički život s partnerom, vjerojatno ćemo odlučiti krenuti vlastitim putem, ne želeći ponavljati greške koje smo uočili u tuđim vezama, ali će ono što smo doživjeli u djetinjstvu ipak utjecati na nas. Zato smo ponekad te obrasce prisiljeni modificirati ili potpuno promijeniti, što nije uvijek lako, ali je izvodivo, savjetuju na portalu Insideout.hr

Nekome šala, nekome ismijavanje
U nekim je obiteljima, primjerice, uvijek bučno i veselo, roditelji se stalno prepiru kao pas i mačka, prigovaraju jedno drugome da su šlampavi, zaboravni, lijeni… Djeca to siktanje i režanje ne doživljavaju dramatično, ali kad kao odrasla primijene isti stil ponašanja u svojoj vezi, lako se može dogoditi na neće naići na razumijevanje. Ono što je nekome dobra šala na račun partnera ispričana u društvu prijatelja, drugome može zvučati kao ismijavanje, izdaja i razotkrivanje privatnosti. Zato je važno razumjeti kakav tip veze imamo i tome se pokušati prilagoditi – ako je jedan partner pas, a drugi nije mačka, odnos će postati vrlo nategnut i vjerojatno puknuti.

Razumijevanje vlastite uloge koju smo preuzeli u vezi pomoći će nam da bolje razumijemo što partner želi od nas, posebno ako se te uloge jako razlikuju. Već će i male promjene u ponašanju te volja da se prilagodimo jedni drugima pomoći da, umjesto da svatko pleše svoj ples, pokušamo zaplesati zajedno.

Kojem tipu pripadamo?
Obrasci ponašanja parova mogu se uvjetno podijeliti u šest osnovnih skupina: blizanci, pas i mačka, vruće-hladno, idol i sljedbenik, roditelj i dijete te dvoje odraslih. Dakako, s razvojem veze ti se obrasci mogu promijeniti, kao što se mogu i pomiješati. To se obično događa nakon velikih životnih koraka, kako ih definiraju psiholozi, poput početka zajedničkog života, braka ili rođenje djeteta. Kratki vodič kroz osnovne stilove ponašanja parova može nam pomoći da prepoznamo sebe i bolje razumijemo vlastite potrebe, ali i da shvatimo kako se u to uklapa u drugi dio željenog ili postojećeg para.

Blizanci
To je par koji dijeli sve, od razmišljanja, preko ukusa do hobija. Taj je stil uobičajen u počeku veze ili u vezama u kojima partneri osjećaju nesigurnost, možda i zbog traumatičnih događaja iz prošlosti. Oni su najbolji prijatelji, ujedinjeni u svemu i toliko usmjereni na sebe da nikoga ne pripuštaju u svoj krug pa rođenje djeteta, na primjer, može izazvati probleme. Tjelesna bliskost može im biti u drugom planu – neki parovi bliskost i utjehu pronalaze u seksu, dok je ovom paru najvažnija sigurnost koju pronalaze jedno u drugome.

Vruće-hladno
Jedan partner glumi nezainteresiranost, drugi pokušava privući njegovu pažnju. Kad osjete da je druga strana izgubila zanimanje za igru, prešutno mijenjaju uloge. Opasnost ovakvih veza je da ni jedan partner ne želi pokazati da mu je onaj drugi potreban i da mu je do njega stalo, smatrajući to slabošću. Ne uspostavi li se normalna razina ovisnosti o drugoj osobi, uobičajena u zajedničkom životu, igra nakon nekog vremena postaje vrlo zamorna, a s njom i veza.

Idol i sljedbenik
U tim je vezama sve crno-bijelo. Jedna je osoba najbolja i jedina vrijedna pažnje, druga je slijedi i obožava. Čak i ako su partneri jednako uspješni, idol može uvjeravati sljedbenika da ga nije vrijedan, da ga ne zaslužuje, podižući si samopouzdanje. I nakon nekog vremena izaći iz veze, u potrazi za novim sljedbenikom.

Roditelj i dijete
'Imam svoje djece, ako računam i onoga/onu s kojim sam u braku', uobičajena je uzrečica u ovakvim vrstama veza. Taj se tip odnosa često razvija upravo nakon rođenja djeteta, ali uzrok može biti i partnerovo slabije zdravlje, gubitak posla… Partner koji preuzima ulogu roditelja u tome nalazi ispunjenje i daje smisao svom životu. 'Dijete' pak može imati nisku razinu samopouzdanja ili jednostavno želi da ga netko tetoši. Problem u ovakvim vezama može biti u tome što roditeljstvo ne znači samo brigu o djetetu, nego i kontrolu nad velikom dijelom njegova života, a to se drugoj strani možda neće dopasti.

Dvoje odraslih
Riječ je o senzibilnim, zrelim, prilagodljivim osobama koje su svjesne svojih različitosti i rijetko se sukobljavaju. Zvuči idealno, ali ne mora biti. U takvim vezama nema previše emocija, spontanosti i izazova. Partneri, istina, neće upoznati tamnu stranu osobe s kojom žive, ali među njima neće biti ni strasti i vatre koje nam mogu pomoći da se lakše nosimo sa svakodnevicom.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju insideout.hr