Najviše pažnje, ljubavi i fizičkog kontakta zahtijeva novorođenčad. Dok malo ne porastu, novorođenčad treba smirivati, maziti i hraniti na način koji će ih umiriti i stvoriti im osjećaj sigurnosti.

Kada je beba malena, sasvim je normalno da reagiramo na svaki plač, zvuk i pokret tog malenog bića. Samim time se stvara bitna i životno važna veza između roditelja i djeteta.

Međutim, kada bebe malo porastu, roditelji shvate da nije potrebno reagirati na svaki plač svoje bebe. U razdoblju kada beba navrši šest mjeseci roditelji bi trebali razmisliti o poticanju bebine neovisnosti tako što će odgađati odaziv na određenu vrstu plača, poput onog koji je uzrokovan padom igračke na pod.

Kada roditelji uspiju naučiti razlikovati vrste bebinog plača i uvježbaju se u smirivanju, steći će nužno samopouzdanje, a ujedno i povremeno uživati u tišini.

Mladi roditelji obično bebin plač tumače kao izraz boli i nemira. Ali istina je da bebe plaču zbog brojnih razloga - kada su gladne, nemirne, uzbuđene, preumorne ili kada im je pelena mokra. Roditeljima će znatno olakšati činjenica da plač uopće nije loša stvar te da on nikada neće naštetiti bebi.

Koliko god se činilo teškim, ostavljanje bebe da plače na nekoliko minuta, posebice onih stariji od šest mjeseci, ima svoje prednosti. Na taj način beba će se naučiti sama zabavljati i nećete joj biti potrebni svake sekunde. Bebama od pet mjeseci jako su zabavne vlastite ruke i stopala te mogu provesti sate igrajući se s njima i istražujući ih.

Druga prednost jest ta da beba može razviti novu vještinu. Tako na primjer, ako beba počne plakati zbog igračke, odmaknite se nekoliko koraka i promatrajte hoće li sama uspjeti riješiti 'krizu' i smiriti se. Iznenadit ćete se koliko brzo se razvijaju bebine vještine te kako lako uči.

Ako se bebin plač ipak nastavi, otjerajte suze laganim ljuljuškanjem, maženjem i poljupcima. Upravo ta gesta će naučiti vašu bebu važnu životnu lekciju – da će roditelji uvijek biti tu za nju.