KULTNI PARFEMI

Mirisna povijest 20. stoljeća

03.11.2010 u 11:41

Bionic
Reading

Znate li koje su parfemske kreacije preživjele test vremena i stekle status generacijskih i pop-ikona? Evo samo nekih…

Chanel 5
Chanel 5 zauzima kultno mjesto u parfemskoj, ali i u općoj povijesti. Većina zapadnjaka na prvi pogled prepoznaje njegovu geometrijski čistu bočicu jer pripada općoj kulturi, ali manje ga prepoznaju na 'prvi njuh'. A upravo su sastojci izazvali opću pomamu. Uz njegov nastanak vezani su mnogi mitovi i legende, ali izvjesno je da su mirisi prije 'petice' bili tzv. soliflori koji su se razvijali oko jedne cvjetne note (ili jasmina, ili ruže, ili đurđice…), bili su prirodnog porijekla i kratkog vijeka trajanja.

Prvi parfem Mademoiselle Chanel kreirao je 1921. (otad) stalni Gabriellein 'nos' Ernest Beaux, upotrijebivši čitav 'buket' sastojaka: bergamot, limun i neroli u gornjoj noti; jasmin, đurđicu, ružu… u srednjoj; vetiver, sandalovinu, vaniliju i ambru u baznoj noti. I to bi bilo dovoljno da ovaj miris bude revolucionaran, ali 'Petica' je sadržavala i aldehide, sintetski replicirane molekule koje su oponašale miris prirodnih sastojaka i pojačavale njihov intenzitet. Prema legendi, Coco mu je nadjenula ime svog sretnog broja, dok druge tvrde da je taj primjerak jednostavno bio peti od devet mirisa koliko ih je Beaux kreirao za Chanel kad je zatražila 'parfem koji miriše na ženu'.

Shalimar

Stotinjak godina prije Coco, njezin sugrađanin Pierre-François Pascal Guerlain svojim je mirisima parfumirao carske glave. Njegov sin Aimé autor je prvog 'modernog' mirisa, famoznog Jickyja iz 1889. koji je uz prirodne sastojke sadržavao i aldehide. Ali njegov nećak Jacques (po čijem je nadimku navodno prozvan Jicky) najzaslužniji je nos iz dinastije Guerlainovih. Nakon L'Heure Bleue i Mitsouko, Jacques je 1925. lansirao vjerojatno najpoznatiji parfem kuće, Shalimar. Legenda kaže da je Jacques sasvim slučajno ulio sintetski dobivenu esenciju vanilije u bočicu Jickyja. Bila priča istinita ili ne, Shalimar je bio prvi europski orijentalni parfem u doba kada je mistični Daleki istok plijenio pažnju dekadentnih Europljana. Od konkurencije se razlikovao senzualnim mirisom u kojem su se sudarale naglašene suprotnosti, lagane note bergamota i limuna, ruže i jasmina s teškim esencijama pačulija, vetivera, vanilije… Otac 'petice' navodno je rekao: 'Kad ja koristim vaniliju, napravim crème brûlée; kad je koristi Jacques, napravi Shalimar.'

Druga legenda vezana uz Guerlainov klasik kaže da je Jacuquesa inspirirao Taj Mahal i ljubavna priča koja stoji iza veličanstvenog mauzoleja, kao i 'vrtovi ljubavi' (shalimar) koji stoje pokraj njega, što ih je neutješni šah Jahan izgradio svojoj Mumtaz Mahal. Da ne bi bilo zabune, ovom zahtjevnom parfemu treba vremena da se razvije pa ga valja oprezno dozirati i znati nositi, da on ne bi 'nosio' vas.

Opium

Sve i da nas otac prêt-à-portera i tvorac ženskog smokinga nije zadužio svojim elegantnim kreacijama, Opium bi mu priskrbio počasno mjesto u pop-povijesti. Kad ga je Yves Saint Laurent lansirao 1977. godine izazvao je dotad nezabilježenu potražnju. Iako mu parfemski kritičari ne odriču kvalitetu, smatraju da je za njegov uspjeh podjednako zaslužan dobar tajming i provokativna reklamna kampanja. Već je i samo ime, zbog 'drogeraških' konotacija i govorkanja da je Yves sklon opijatima, izazvalo medijsku pomutnju i reakcije zgrožene javnosti. Naravno, Opium je imao i onaj j'ai ne sais quoi, X-faktor zbog kojeg su se žene na zalasku hipi razdoblja rado identificirale sa seksualnim i inim konotacijama vezanim uz njegove orijentalno-začinske note (mandarinu, papar, klinčiće, jasmin, đurđicu, ružu, cedar, sandalovinu, vetiver…). Nije mu odmogla ni izazovna reklama sa slikom golog modela čije tijelo miluju latice cvijeća.

Da bi ironija bila veća, ni kampanja iz 2000. s novim licem (i sugestivno izvijenim mliječnobijelim tijelom) Sophie Dahl nije izazvala ništa manje zgražanja dežurnih dušobrižnika. Dvije godine nakon Yvesova odlaska, Pilati je relansirao mirisni klasik u moderniziranoj bočici popraćenu reklamom koju ovaj put krasi blijeda put riđokose Karen Elson

Thierry Mugler Angel

Prije negoli su lansirali svoj prvi miris 1992., iza talijanske draguljarske obitelji Bulgari bila je stogodišnja tradicija oblikovanja skupocjenog nakita kojim je Richard Burton često prosio Elizabeth Taylor. Eau Parfumée au Thé Vert iliti 'Vodica parfumirana zelenim čajem' iznimna je kolonjska voda kojom je Bulgari lansirao veliki olfaktivni trend 'čajnih' mirisa podjednako primjerenih muškarcima i ženama, mladima i starima. Njegov nos Jean-Claude Ellena, posljednjih šest godina stalni Hermèsov parfumer i autor brojnih parfemskih uspješnica (poput mirisnog klasika draguljarske kuće Van Cleef & Arpels First iz 1976.), veliki je zaljubljenik u čajeve, a ovim iznenađujuće osvježujućim mirisom želio je rekreirati užitak ispijanja tog okrepljujućeg napitka, koji istodobno miriše i ne miriše na čaj. Samom zelenom čaju dodao je reske note citrusa, papar, ružu, jasmin, mahovinu i pčelinji vosak. Nakon što su njegov, kako su mu rekli 'prekreativni miris' i 'kreaciju apstraktne kvalitete', odbili Dior i YSL, nastavio je tražiti kuću koja će prepoznati vrijednost dotad nepoznatog mirisa na tržištu. U isto vrijeme pristupili su mu ljudi iz Bulgarija koji su tražili dizajnera za nimalo ambiciozan miris, recimo, kolonjsku kojom bi parfumirali prostorije svojih draguljarnica i eventualno ga prodavali. I ne želeći, dobili su mirisni hit. Kako bi nadomjestio jedini nedostatak oživljujućeg mirisa, Ellena je četiri godine kasnije kreirao i intenzivniju koncentraciju zelenog čaja Extreme, znatno dužeg vijeka trajanja od kolonjske vode. Nakon zelenog, Bulgari je lansirao podjednako uspješne kolonjske vodice parfumirane mirisom bijelog i crvenog čaja koje s istim užitkom nose majke i kćeri.

Prvi miris Thierryja Muglera Angel iz 1992. i danas je impresivan, dinamičan i intrigantan koliko i njegov dizajner, koji je svojim 'power dressingom' obilježio 80-e. Otprilike u isto vrijeme kada je režirao kultni spot 'Too Funky' Georgea Michaela i osmislio nezaboravne kostime koje su u njemu nosili supermodeli 90-ih, Thierry je poželio miris koji neće nikome podilaziti. Rezultat tog beskompromisnog stava gurmanski je parfem velikog Oliviera Crespa i Yvesa de Chirisa. Kao i većinu legendarnih mirisa, možete ga voljeti ili mrziti, ali ne možete ostati ravnodušni na raskošne note kremaste karamele, čokolade i meda savršeno ugođene s pačulijem, vanilijom i sandalovinom, koje za sobom ostavljaju lako pamtljiv eterični potpis. Posljednjih godina Clarins, u čijem su vlasništvu Thierryjevi mirisi, lansira znatno lakše ljetne inačice ovog bestselera, jedinog izbora žena (i muškaraca) koji se ne boje mirisa sa stavom.

Dolce&Gabbana Light Blue

Talijanski dizajnerski dvojac Stefano i Domenico gotovo 20 godina drmaju modnom scenom, ali oblake parfemske prašine digli su tek prije devet godina svojim Dolce & Gabbana Light Blue, koji je prije tri godine dobio i mušku inačicu. Iako im to nije bio prvi miris, definitivno je bio prvi kojim su započeli uspješan parfemski niz. No nijedan iz tog niza nije ugrozio kultni status 'lagano plavog' mirisa uz koji je odrasla generacija današnjih 30-godišnjaka. Uzmemo li u obzir da je riječ o iskričavom cvjetno-voćnom koktelu koji otvaraju svježe note zelene jabuke, razvijaju jasmin i bijela ruža, a zatvaraju cedar, mošus i ambra, jasno je zašto su ovom 'mirisu sreće' još uvijek vjerni stari poklonici i zašto ga tako lako prihvaćaju nove generacije parfemskih zaljubljenika.