Kakvi su uopće 'ženski načini komunikacije'? Istraživanja pokazuju da u komunikaciji muškaraca i žena postoje brojne razlike: žene dijele više podataka o svom privatnom životu, dulje se drže jedne teme, manje se služe neverbalnim znakovima nadmoći, u većoj mjeri daju prostor drugima da dovrše rečenicu i pokušavaju sve prisutne uključiti u razgovor. Muškarci se, suprotno tome, češće nadmeću u želji da pokažu koliko su dobro informirani o raznim temama o kojima je riječ, piše psihologinja Jasna Belamarić na portalu InsideOut.hr.

Istraživanja također dosljedno pokazuju da na sastancima, konferencijama i ostalim organizacijskim događanjima muškarci - bez obzira na status u organizaciji - češće uzimaju riječ od žena, dulje govore i češće prekidaju osobu koja govori, nešto češće ako je žena. Pritom pak žene češće od muškaraca dopuštaju da ih se prekine dok govore.

Uočena je i manja asertivnost žena dok izlažu svoje mišljenje (primjerice, izražavanje mišljenja u obliku pitanja, ograđivanje od vlastitog stava 'možda sam u krivu', i sl.), što se u mnogim sredinama ne percipira toliko kao demokratičnost, koliko kao nedostatak odlučnosti ili moći. Često se upravo komunikacijski stil koji definira moć muškarca smatra prihvatljivim i poželjnim.

'Kažnjene' za uspjeh u muškoj domeni
Iako istraživanja dosljedno dokazuju jednake sposobnosti žena za uspjeh u menadžerskim poslovima, čak i postojanje potrebnih karakteristika ličnosti, i dalje su zamjetni negativniji stavovi prema menadžericama. Ljudi, naime, različito tumače i vrednuju ista ponašanja kad je riječ o muškarcima i kad je riječ o ženama. Žene su, na neki način, 'kažnjene' za uspjeh u muškoj domeni, jer izlaze iz stereotipa i krše standarde poželjnog ponašanja.

Često se, posebice u konzervativnim i tradicionalnim društvima, poput poljskog ili japanskog, smatra da je muškarac kompetentniji za menadžerski posao. Jedno je zanimljivo istraživanje pokazalo da su, kada menadžeri opisuju tipičnu ženu, tipičnog muškarca i tipičnu uspješnu osobu na rukovodećem položaju, njihovi opisi tipičnog muškarca i tipično uspješne osobe zaprepašćujuće slični. Oni su opisani kao snažni, agresivni, sa sposobnošću vođenja, željni odgovornosti i sposobni obaviti posao. Žene su, pak, opisane kao osobe kojima te kvalitete nedostaju.

Pritom treba istaknuti kako nije riječ samo o povezanosti: moguće je, naime, pretpostaviti da su napredne kompanije istodobno uspješnije i otvorenije za žene. No ovdje je riječ o tome da žene, kad se tvrtka otvori za njihov dolazak na visoke položaje, zaista donesu novu kvalitetu koja tvrtku bolje pozicionira na tržištu

Trening asertivnosti
Brojnim su ženama treninzi asertivnosti pomogli da osvijeste svoje komunikacijske obrasce koji ih čine ugodnim i pouzdanim suradnicama, ali ih ne prezentiraju kao samopouzdane i odlučne osobe, sposobne voditi druge. Zbog očekivanja okoline i potkrepljivanja ponašanja u skladu s rodnim stereotipom, brojne se žene nauče biti samozatajnima, ne isticati se, izbjegavati sučeljavanja mišljenja i biti usmjerene na to da se svide ljudima. Time u drugi plan potiskuju svoje ostale kvalitete koje posjeduju, a koje drugi ne mogu zamijetiti.

Kad žene uvježbaju nova ponašanja i način komunikacije kojim ostavljaju drukčiji dojam i grade drukčije odnose, nadređeni ih počnu gledati drugim očima, pa i njihove karijere krenu uzlaznim tokom.
Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.