SAMOUKE SVEZNALICE

Jeste li sam svoj liječnik?

04.02.2011 u 08:00

Bionic
Reading

Pacijent je danas informiraniji no ikada, ali baš se u tome može skrivati fatalna zamka jer ne zna kada zaista smije preuzeti kontrolu nad svojim zdravljem, a kada treba pohrliti liječniku. On ne zna kada je u pravu, a kada je struka u krivu, pa, poput svih samozvanih majstora, zapravo i ne zna što - ne zna

Neno Kosmički je smiješan lik, ali takvih ozbiljnih likova u stvarnom životu sve je više. Usprkos čudesnom napretku medicine, znanstvenim otkrićima i dnevnom usavršavanju liječničke struke, glavni trend u američkom zdravstvu nije korištenje medicinskih usluga, nego sindrom SSL ili - sam svoj liječnik. Riječ je o ljudima koji sami istražuju svoje simptome, dijagnosticiraju bolesti i sami se liječe. Kada su im liječnici i potrebni, tretiraju ih kao bankomate za recepte ili u ordinaciju dolaze s gotovom dijagnozom postavljenom na temelju popabirčenih informacija iz leksikona, iskustva susjeda, specijaliziranih magazina i web stranica posvećenih zdravlju. U igranju liječnika naročito su revne žene, donoseći odluke o zdravlju u 70 posto američkih obitelji.

Sve veća ponuda lijekova bez recepata

Hrvatsku već godinama muči manjak liječnika (sa 260 liječnika na 100.000 stanovnika na dnu smo europske ljestvice), te bi čovjek pomislio da je u nas jedan od razloga samoliječenja nedostatak stručne pomoći. No u SAD-u se u proteklih dvadeset godina broj liječnika gotovo udvostručio, ali svejedno sve veći broj Amerikanaca više vjeruje vlastitim nego stručnim dijagnozama. Tako barem tvrde autori i u nas izašle knjige 'Mikrotrendovi: Male sile koje stoje iza velikih promjena današnjice' Marka J. Penna i E. Kinneyia Zalesnea, u izdanju Algoritma. I dok se ranije u kućnoj radinosti liječila prehlada, danas pacijenti uzimaju život u vlastite ruke.

Jedan od razloga je sve veća ponuda lijekova bez recepata. U proteklih četrdeset godina, maloprodaja lijekova samo je u SAD-u narasla deset puta. Godišnje se u svijetu trži lijekova u vrijednosti od 150 milijardi funti, u SAD 15 milijardi dolara, u Velikoj Britaniji sedam milijardi funti, u Hrvatskoj (2009) 4,6 milijardi kuna, 15 posto više no godinu ranije (upola više od godišnjeg rasta u Europi), te će nova elektronska kontrola i elektronsko izdavanje recepata valjda smanjiti taj trend.

Pokazatelj SSL trenda je i sve popularnija alternativna i komplementarna medicina. Danas svaki treći Amerikanac izjavljuje da koristi alternativu, a i kod nas su kiropraktika, akupunktura, homeopatija ili bioenergija ušli na velika vrata. No, problem nije u korištenju alternative, nego slučajevi kada se kod ozbiljnih oboljenja na svoju ruku koristi samo alternativa.

Igranju samozvanog doktora doprinio je i internet. Iako je poznato da su informacije na njemu nepouzdane, uzimaju se zdravo za gotovo. Godine 2005. na njemu je 117 milijuna Amerikanaca tražilo informacije o zdravlju, a godinu kasnije 136 milijuna. Dovoljno je proguglati bilo što, od tahikardije do gljivične infekcije, i već za koju minutu osjećat ćete se kao da ste studirali medicinu. Tu pošast samoukih sveznalica koju je stvorila kultura novog medija sjajno je opisao američki autor Andrew Keen u svojoj knjizi 'Kult amatera', nedavno izišloj i u nas u izdanju Fakture. Na internetu svatko može biti novinar s neprovjerenim informacijama, kaže Andrew Keen, no može li svatko biti amaterski liječnik? I s kakvim posljedicama?

Igranju samozvanog doktora doprinio je i internet

Liječnicima se taj trend vjerojatno ne sviđa, no ljudi se igraju doktora i zbog njih. Ako nemate vezu, na ultrazvuk srca u bolnici Rebro čekat ćete pola godine, a na fizikalnu terapiju s liječničkom uputnicom tri mjeseca. Čak tri od pet Amerikanaca boji se liječničkih grešaka. Prema podacima američkog Instituta za medicinu, bolničke greške godišnje ubiju više pacijenata no prometne nesreće i karcinom dojke, a bolničke infekcije pet puta više od side. Promijenio se i imidž liječnika u medijima. Davne 1970. TV- seriju 'Marcus Welby, M.D.' pratilo je svako četvrto kućanstvo u SAD, u nas je brižni dr. Kildare nekada bio nacionalni heroj, a danas se cinični dr. House prema nekom slučaju odnosi kao detektiv u nekom 'CSI-ju'.

'O rizicima pitajte svoga liječnika ili ljekarnika'

Shvativši o čemu je riječ, farmaceutske tvrtke sve se više izravno obraćaju potrošaču, pa se na malim ekranima neprestano nude sredstva protiv glavobolje, gripe, nadutosti, zatvora, upale mjehura, bolova u križima i učestalog mokrenja, a tek na kraju slijedi upozorenje – jedva razumljivo zbog brzine izgovorenog – da 'o rizicima pitate svoga liječnika ili ljekarnika'. Pritom vas ne podsjećaju na to da liječnika upitate za pravu dijagnozu jer zatvor ili problemi s prostatom mogu biti znakovi fatalnog karcinoma, koji se ne liječe kapsulama na biljnoj bazi. Porast izravnog oglašavanja u SAD-u se dogodio dramatično: 1997. farmaceutske su tvrtke na njega potrošile milijardu dolara, a 2004. četiri milijarde.

Čak i kada otiđe liječniku, današnji pacijent sve više postaje njegov partner, pa i nadzornik, naročito kad je riječ o djeci. Nekada se riječ pedijatra štovala kao evanđelje, a danas se mlada majka savjetuje s tri liječnika i deset prijatelja oko toga hoće li dijete cijepiti protiv gripe. Svećenik i liječnik nekada su bili autoriteti kojima se ne postavljaju pitanja, a danas pacijent za sve očekuje iscrpna objašnjenja. Jedan od glavnih prigovora pacijenata u našim bolnicama je upravo nedostatak razgovora s liječnikom i informacija.

U budućnosti se, stoga, u zdravstvu očekuje ravnopravniji odnos pacijenta i liječnika, više elektroničkog komuniciranja, veći pritisak na to da se ukine izdavanje lijekova na recept (u SAD-u se bez recepta može dobiti čak 700 lijekova više nego prije 30 godina) i veći broj tužbi protiv farmaceutskih tvrtki zbog nedovoljnog informiranja. Porast će broj krivih dijagnoza, a smanjit će se broj odlazaka liječniku koji bi možda pravovremeno zamijetio ključne znakove upozorenja. Pacijent je danas informiraniji no ikada, ali baš se u tome može skrivati fatalna zamka jer ne zna kada zaista smije preuzeti kontrolu, a kada mora pohrliti liječniku. On ne zna kada je u pravu, a kada je struka u krivu, pa poput svih samozvanih majstora, kako kažu autori knjige 'Mikrotrendovi', zapravo i ne zna što - ne zna.