SLUČAJNI TURIST

Firenca - grad u kojem vlada vječna gužva

02.06.2012 u 12:05

Bionic
Reading

Ima gradova u kojima vlada vječita gužva. Na prvi pogled čini se kako su pretrpani poput kartonske kutije u trenutku neočekivane selidbe. Jedan od takvih je Firenca. Ma koliko da putnik pokušava pronaći idealno vrijeme za posjet, vrijeme kad će ulice Firence biti ako ne prazne, a ono barem toliko prazne da omogućuju koračanje bez slalomskih vještina, teško će ga pronaći

No to je jedna od sudbina tog toskanskog grada, ali i nas koji ga volimo takvog. Previše je povijesti u Firenci da bi bila tek jedno od ljetnih odredišta koja već u septembru zjape prazna. Pa kad je tako, i poželi li čovjek produljiti ljeto, ljetnu gužvu, mozaik lica iz raznih dijelova svijeta, splet jezika, Firenca je ljetno odredište u svako doba. Naprimjer, septembar.

Talijanski autoputovi u tom mjesecu poprimaju svoju uobičajenu sliku. Milijuni automobila koji su u vrijeme augustovskog feragosta stvarali nezamislive gužve na putu do mora nestali su. Naravno, promet na cestama time nije utihnuo. Gužve na cestama stvaraju tek kamioni koji voze talijanske kuhinje i keramičke pločice, vino, odjeću i modne dodatke širom Europe. Ceste su krvotok svake ekonomije i na njima možemo vidjeti koliko je ekonomija neke zemlje jaka ili slabokrvna. Puste ceste najčešće su i znak pustih novčanika.

Vožnja do Firence kroz planinski dio koji se pruža središnjim dijelom talijanske čizme podsjetit će nas na trenutke na naše domaće vrleti. No kad se uđe u Toskanu, vegetacija će biti prvi podsjetnik na to da smo negdje blizu Mediterana, prostora na kojem se dogodila veličanstvena renesansa s Firencom u središtu. Grada u kome su živjeli ljudi čija su djela obilježila svjetsku kulturu i smjestila se u lektire i udžbenike povijesti umjetnosti: Dante, Boccaccio, Boticceli, Cellini, Michelangelo. Malo je tako malenih gradova s toliko velike povijesti u sebi.

No osim umjetnika, Firenca je svjetskoj povijesti dala i Machiavellija, oca modernih političkih intriga i zavrzlama, barem u teoretskom obliku, zatim lozu Medici, najslavniju obitelj trovača i mecena umjetnosti, pa sve do osnivača poznate modne marke Gucci, za kojom uzdišu od Tokija do Helsinkija, po imenu Guccio Gucci. Kad je 59. godine Julije Cezar osnovao, na mjestu današnje Firence, naselje za ostarjele, mi bismo rekli penzionirane, pripadnike svojih legija, nije mogao ni sanjati da postavlja temelje gradu koji će postati jedan od najslavnijih u svijetu i u koji će dolaziti milijuni posjetitelja da bi se divili njegovim trgovima i spomenicima.

Stari dio Firence prepun je palača, spomenika i znamenitosti pa je šetnja njime jedinstven doživljaj. Odreći se posjeta Firenci zato jer je razvikana turistička destinacija ili zbog velikog broja turista na ulicama moglo bi se nazvati pustim nonsensom. Koračati ulicama kojima je koračao Dante ili otac modernog zlatarskog umijeća Benvenuto Cellini u Firenci nije priča iz turističkih prospekata, već stvarnost. Posebno stoga što posjetitelj u Firenci da bi vidio, naravno ne sve, ali svakako ono najzanimljivije, ne mora juriti s jednog dijela grada na drugi kao u Parizu ili Londonu. Žurbu valja prepustiti domaćinima koji na Vespama jure amo-tamo, kao da žele pokazati kako su barem time prihvatili dio duha juga Italije.

Postoje mnogobrojni turistički vodiči posvećeni Firenci. Naravno, uglavnom su napisani u današnje vrijeme i s najnovijim podacima, posebno kada je riječ o restoranima. Međutim, Firenca ima i drugačiji, uvjetno rečeno, turistički vodič za putnike koji ne putuju isključivo stomakom. Napisao ga je vjetropir, ženskar, kipar i zlatar Benvenuto Cellini. Rođen je u Firenci 3. novembra 1500, a s ovoga svijeta otišao je 13. februara 1571. Naziv tog neobičnog 'turističkog vodiča' je 'Moj život'. Veliki umjetnik, koji je često bio i s one strane zakona, u svojim uspomenama dao je jedinstvenu sliku Firence koja nam može poslužiti kao 'vodič' koji doseže dubinu i širinu neuhvatljivu modernim turističkim vodičima. Cellini piše o razdoblju i životu u Firenci kada su nastala brojna velika djela koja ćemo vidjeti mi, današnji putnici. Jedno od njih je i izuzetna Cellinijeva skulptura 'Perzej s Meduzinom glavom' koja se nalazi na trgu Piazza della Signoria u samom centru grada, čije mukotrpno nastajanje opisuje u memoarima. Čitajući Cellinijeve memoare, današnji će posjetitelj Firence na Piazzi della Signoria vidjeti puno više od onoga što pruža sam prizor. Od njegovih zlatarskih remek-djela gotovo ništa nije sačuvano, no skulptura Perzeja bit će dovoljna kao potvrda mnogih prizora iz njegovih memoara.

Cellinijevi zapisi pokazuju da putovanje nije isključivo i jedino čin ulaska u automobil ili avion. Pasionirani znatiželjnik uputit će se na putovanje Firencom iz udobnosti svog doma stranicama Cellinijeve knjige. A kad jednom dođe u Firencu, šetnja po Piazzi della Signoria bit će kruna putovanja koje je započelo na stranicama knjige.

Moderan način života, njegova brzina i ponekad površnost nude nam pojednostavljene zamjene za brojne stvari, pa tako i Cellinijevu Firencu. Često su to prilično dosadni vodiči koje kupimo i tek površno prolistamo ili nam služe samo da bismo pronašli prečac od trga A do trga B, bježeći od šarmantnog lutanja. S takvim vodičima, bez obzira na strog pogled Dantea koji nas promatra s pročelja galerije Uffizi, Firenca se lako pretvori u odredište pretrpano turistima iz koga brzo poželimo otići.