Ime Ferrara prvi se put spominje u dokumentu lombardskog kralja Aistulfa iz osmog stoljeća i jedan je od rijetkih gradova pokrajine Emilia-Romagna koji nisu osnovali Rimljani. Tijekom stoljeća njome je dominiralo nekoliko moćnih obitelji među kojima je najznačajnija obitelj Este koja je u Ferrari stolovala od 1208. do 1598. i čiji su članovi slovili za velike ljubitelji umjetnosti. Zahvaljujući svojim bogatim patronima, Ferrara je postala intelektualno i umjetničko središte koje je privuklo neka od najvećih imena talijanske renesanse 15. i 16. stoljeća.

Ercole I. d'Este ostat će upamćen i po tome što je 1484. unajmio arhitekta Biagia Rossettija, tada vojnog inženjera, kako bi redizajnirao plan grada. Njegov humanistički koncept idealnog grada, tzv. Addizione Erculea, označio je početak modernog urbanog planiranja koji je Rossettiju priskrbio titulu jednog od najvažnijih renesansnih arhitekata, a Ferrari titulu prvog talijanskog modernog grada. Rossetti je zaslužan i za gradnju obrambenih zidina koje opasuju grad u dužini od devet kilometara, a sve njegove radove, naravno u umanjenom obliku, moguće je vidjeti i u Muzeju arhitekture.

Ferrara je poznata i po brojnim renesansnim palačama, među kojima se posebno ističe Palazzo dei Diamanti koja je ime dobila po kamenim blokovima na fasadi isklesanim u obliku dijamanata. U palači se danas nalazi Nacionalna galerija (Pinacoteca Nazionale) koja sadrži veliku kolekciju radova ferrarske škole, čiji su glavni predstavnici Cosimo Tura, Francesco Cosma i Ercole dei Roberti.

No najimpresivnija građevina jest Castello Estense, dvorac vladajuće obitelji Este, izgrađen krajem 14. stoljeća kao sigurnosna utvrda protiv izgladnjelog naroda koji se drznuo pobuniti se protiv svojih vladara. Dvorac s četiri tornja nalazi se u samom centru grada, na istoimenom trgu, a valja spomenuti da je cijela povijesna jezgra Ferrare 1995. uvrštena u svjetsku baštinu pod zaštitom UNESCO-a.

Žila kucavica noćnog života jest glavni trg Piazza Trento-Trieste na kojem se nalazi romanička katedrala San Giorgio, a u blizini su i operna kuća Teatro Communale te kuća pjesnika Ludovica Ariosta koju možete besplatno razgledati. Ferrara ima i Sveučilište osnovano 1391, a dvoje zacijelo najpoznatijih studenata bili su astronom Nikola Kopernik te alkemičar Paracelsus. U umobolnici Santa Anna sedam je godina proveo poznati talijanski renesansni pjesnik Torquato Tasso, koji je na kraju u Ferrari dobio i svoj trg. Iz tog razdoblja potječe i čuvena slika francuskog slikara Eugène Delacroixa koja prikazuje Tassa u jednoj od odaja bolnice.

Manje je poznato to da je Ferrara također mjesto rođenja talijanskog redatelja Michelangela Antonionija čiju treću godišnjicu smrti obilježavamo upravo ovih dana. Prava vijest za filmofile jest ta da se u gradu nalazi i muzej posvećen slavnom redatelju.

U gradu se svake godine održava i Ferrara Buskers Festival, odnosno festival uličnih svirača te Ferrara Baloons Festival koji traje čak deset dana i jedan je od najvećih europskih festivala balona na vrući zrak. Već 15. godinu zaredom na trgu Piazza Castello održava se i Ferrara Sotto Le Stelle koji u povijesnu jezgru Ferrare dovodi neka od najpoznatijih rock imena današnjice.

Ako u Ferrari želite jeftino prespavati, možete to učiniti u jedinom hostelu u gradu, vrlo urednom i lijepom hostelu Estense, a oni dubljeg džepa mogu iznajmiti sobe u hotelu Annunziata s čijih prozora pogled puca ravno na dvorac. U obližnjem mjestašcu Tamara nalazi se i živopisni Bed & Breakfast pod nazivom Charlie Chaplin, u cijelosti posvećen ovom velikom glumcu i redatelju u kojem svaka soba nosi ime po jednom od Chaplinovih filmova.

Najpoznatije ulice za šoping su Via Mazzini i Via Garibaldi, a valja znati da su u centru grada trgovine zatvorene četvrtkom poslijepodne. Ferrara drži i dva neslavna rekorda – najstariji (po dobi stanovnika) je talijanski grad s brojem stanovnika većim od 100.000 te grad s najnižom stopom nataliteta.

A budući da smo ipak u Italiji, pokoja riječ i o gastronomiji - uz cappellette (lokalna varijanta tortellina), specijalitet Ferrare su cappellacci di zucca, tjestenina punjena bućom i parmezanom. Pita od makarona (pasticcio di maccheroni), mješavina tijesta s makaronima u bešamel i bolonjez umaku, začinjena gljivama i tartufima, tradicionalno je predjelo, a od delicija preporučila bih grancevolu – rakovicu pripremljenu s limunom i uljem. Ferrrara je poznata diljem Italije i po vrsti kruha zvanoj ciupeta, jedinstvenom po svom obliku čvora odnosno vrpce.

No ono po čemu je Ferrara zaista posebna i toliko različita od bilo kojeg drugog talijanskog grada jesu bicikli. Čak 90 posto stanovništva vozi bicikle (prosjek je 2,8 bicikla po stanovniku), što je prosjek koji u Europi imaju još samo Amsterdam i Kopenhagen. Većina hotela besplatno iznajmljuje bicikle, a  u drugima oni već unaprijed uključeni u cijenu sobe. U obližnjem gradiću Copparo postoji čak i spomenik biciklu, a ako vam je auto na popravku, garaža će vam bez naknade ustupiti zamjenski bicikl. Gradonačelnik i njegovi suradnici imaju službene bicikle, a na vlastite oči uvjerili smo se kako svoj posao na biciklu obavlja čak i – policija.

No oprez - bicikl se na ferrarskom dijalektu kaže 'biga', a ako upotrijebite talijanski izraz bicicletta, lokalno stanovništvo mislit će da želite aperitiv koji zajedno piju parovi, a sastoji se pola od Camparija, a pola od vina.