ZLOUPORABA TEHNOLOGIJA

Elektroničko nasilje sve veća prijetnja djeci

21.11.2008 u 00:00

Bionic
Reading

Dok se neki s nostalgijom prisjećaju školskih dana i bezbrižnog djetinjstva, drugi još uvijek imaju traume jer su ih ostala djeca verbalno ili fizički zlostavljala

U današnje informatičko doba bullying je evoluirao u još opasniji oblik – elektroničko nasilje. Vršnjačko nasilje ima dugu tradiciju, a žrtve su najčešće školarci koji su drugačiji, što su na svojoj koži iskusili i poznati showbizzeri poput Chada Michaela Murrayja, Mische Barton ili Christine Aguilere.

Prema podacima UNICEF-a, Hrabri telefon u posljednje vrijeme bilježi sve više poziva upravo zbog novog oblika vršnjačkog nasilja, elektroničkog nasilja ili cyberbullyinga.

O cyberbullyingu govorimo kad netko, najčešće anoniman, šalje SMS-ove ili e-mailove uznemirujućeg ili prijetećeg sadržaja, a može biti u obliku tekstualnih ili video poruka, fotografija ili poziva.

Upravo ta anonimnost počiniteljima daje osjećaj da nekažnjeno smiju proganjati neku osobu, a obično se radi o raznim ucjenama montiranim ili stvarnim fotografijama i video isječcima te širenju lažnih informacija ili osobnih podataka o nekome.
Zbog nedostatka fizičkog kontakta, odnosno krijući se iza monitora, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koje njihovi postupci mogu nanijeti.

Stoga je UNICEF Hrvatska ove godine pokrenuo akciju Prekini lanac! koja se bavi ovim novim, ništa manje opasnim oblikom vršnjačkog nasilja, a UNICEF-ov ambasador Slaven Bilić snimio je televizijski spot za ovu kampanju UNICEF-a i Hrabrog telefona.

'Akcija Prekini lanac! nastala na traženje škola i djece uključenih u UNICEF-ovu Mrežu škola bez nasilja govori o tome da su učitelji, roditelji i djeca prepoznali ovaj problem te da se žele boriti protiv njega, no u tome im je potrebna pomoć', objasnili su u UNICEF-u. Cilj te akcije je podizanje svijesti o problemu elektroničkog nasilja, ali i pružanje konkretnih savjeta djeci, roditeljima i učiteljima o tome kako ga zaustaviti ili kako se nositi s njime kad se dogodi.

Posljedice cyberbullyinga odnosno nasilja putem interneta i mobitela mogu biti gore nego kod klasičnog vršnjačkog nasilja. Naime, teže je pobjeći od takvog oblika zlostavljanja jer su mobitel ili kompjutor stalno u našoj blizini, a s druge strane, e-mail, SMS ili MMS poruka ostavljaju puno jači dojam budući da ih žrtva iznova može čitati ili gledati. Stoga je važno o toj problematici razgovarati u školi i kod kuće te podići svijest djece o posljedicama.

Što o vršnjačkom nasilju misle poznati?

SANJA DOLEŽAL:

'Nažalost, roditelji danas često zbog posla ne stignu dovoljno vremena provoditi s djecom, međutim upravo je ta obiteljska komunikacija ono što je najvažnije. U moje vrijeme se nije toliko govorilo o ovom problemu, a uglavnom su na udaru kolega iz škole bili klinci s naočalama ili oni malo bucmastiji - poput mene. Nismo o tome puno niti razmišljali niti bismo to tada okarakterizirali kao školsko zlostavljanje. Ipak, danas mi se čini da je sve to, obzirom na pojavu suvremenih komunikacijskih tehnologija (internet, mobitel), puno opasnije.

Kao roditelj nastojim što više o svemu razgovarati jer imam dojam da je sve ipak stvar tog povjerenja između djece i roditelja. U svemu tome pozitivnu ulogu mogu igrati i mediji, koji jako utječu na stavove klinaca. Naravno, pribojavam se za djecu i stoga stalno nastojim biti prisutna, pa često prokomentiramo neke emisije ili nešto što pročitamo jer sam mišljenja kako je ta komunikacija najvažnija.'

IGOR MEŠIN:

'Na svu sreću, kroz odrastanje nikad nisam imao iskustava sa školskim zlostavljačima. Danas pak kad sam i sam otac smatram da je obveza svakog roditelja biti stalno aktivan sudionik djetetova života, biti uključen cijelo vrijeme i steći povjerenje kako bismo uspjeli prepoznati znakove ako je dijete izloženu nasilju od strane školskih kolega ili ako samo nekoga maltretira.

Škola je prvo edukativna ustanova, pa se mi kao roditelji moramo pozabaviti odgojem djeteta.
Strah me je svega što se danas događa i nastojim što više razvijati taj komunikacijski odnos roditelj-dijete, pa se nadam da ću uspjeti i prepoznati znakove.

Koliko god da nam moderne tehnološke naprave poput mobitela ili interneta koriste, toliko nam mogu i naštetiti, stoga sam stalno na oprezu.'

GORDAN KOŽULJ:

'U mladosti nisam imao problema sa školskim zlostavljačima. Možda zato što sam uvijek bio jače tjelesne konstitucije, pa me se nisu usudili zadirkivati ili fizički napasti. Ipak, situacija je postala napetija kad su me prebacili u grupu sa starijim plivačima jer su mi neki dečki htjeli dati do znanja tko je gazda. Na svu sreću, nije bilo nikakvih eskalacija sukoba ili traumatičnih iskustava.

Mislim da je dobro što se danas sve više govori o tome problemu, kojega je uvijek bilo, no tada su svi to smatrali normalnim aspektom odrastanja. Nadam se da moja djeca neće imati problema sa školskim zlostavljačima, ali ako budu u takvoj situaciji, vjerujem da će se znati zauzeti za sebe.'

MAJA VUČIĆ

'Za razliku od mnoge druge djece, nisam imala priliku susresti se sa školskim zlostavljačima. Naravno, kad je riječ o školskom bullyingu, najvažniju ulogu u prevenciji imaju roditelji. Oni su ti koji usmjeravaju djecu i utječu na njihov razvoj i mogu slobodno reći da nema loše djece, već samo roditelja koji su negdje u odgoju zakazali.

Obrasce ponašanja koje su naučili kod kuće klinci kasnije prenose i u svoju okolinu, a često sam se u svojoj praksi susretala sa slučajevima da kad bismo ukazali kako je problem u roditelju, oni bi jednostavno prestali dolaziti na razgovore.

Mnogi pak roditelji griješe kad kažu djetetu da ako ga netko udari, 'i ti njemu vrati'. To samo potiče nasilje i taj se lanac samo nastavlja jer nasilje potiče nasilje. Ako je neko dijete izloženo bullyingu, nikako ne smije i samo uzvratiti nasiljem, već treba zatražiti pomoć učitelja, profesora ili pedagoga. Ipak, prije svega najvažnije je steći povjerenje djeteta stalno komunicirajući s njim kako bi kasnije, ako dođe ikad u takvu situaciju, bez srama moglo zatražiti pomoć i savjet roditelja.'