Djeca u pravilu imaju poteškoća sa samokontrolom, pa ponekad nešto i ukradu iako znaju da to nije u redu. Britanski su psiholozi nedavno objavili pet osnovnih razloga zašto se to događa i kako u tim slučajevima treba postupiti.

Ponekad djeca kradu jer nemaju samokontrolu istovremeno ne znajući kako da dođu do nečega što žele, pa je tu roditeljska uloga presudna - roditelji su ti koji moraju svom djetetu objasniti kako da do nečega dođe, ali na pošten i primjeren način.

Djeca ovise isključivo o svojim roditeljima, pa kad ne dobiju nešto što jako žele, preuzimaju stvar u svoje ruke. Zato dijete to što želi ponekad ukrade - smatra to najlakšim načinom da dođe do željene stvari.

Jedan od najčešćih razloga zbog kojeg djeca kradu jest osjećaj osamljenosti ili pak imaju nekih poteškoća s prijateljima ili u školi, ali i manjak roditeljske ljubavi i pažnje. Kradući, dijete ispunjava prazninu u kojoj se ne snalazi.

Djeca se svim silama trude uklopiti u neko novo društvo, pa je krađa ponekad vrsta inicijacije  kojom se dokazuje hrabrost.

Do polaska u osnovnu školu djeca bi trebala imati razvijenu svijest o krađi, kao i određenu dozu odgovornosti kako bi shvatila da krađa nije ispravan postupak, a moraju osvijestiti i moguće posljedice koje krađa može donijeti. Jedan od najboljih načina da se dođe do tog stupnja djetetovog razvoja je učenje kroz uzimanje igračaka od druge djece. Ako vaše dijete uzme igračku bez znanja i dopuštenja drugog djeteta, najbolje mu je objasniti primjerom kako bi se ono samo osjećalo da njemu netko uzme neku omiljenu igračku bez njegovog znanja.

Dakako, bilo kakvo fizičko i tjelesno kažnjavanje apsolutno je neprimjereno jer vrlo često samo pogoršava situaciju i potiče dijete da češće krade iz inata ili ljutnje.